DIO 2-7

 

Bez obzira na razlike medu ljudima, strukturalni aspekti osobnosti su konzistentni. Na primjer, ako bilo koje dvoje ljudi dožive neko iskustvo na isti nacin, to ce izazvati jednake osjecaje kod oboje. Istina je da opažanje razlicitosti u iskustvu potice od nacina na koji tumacimo život. Ipak, ako jedna osoba doživi nešto, gledajuci to iz iste perspektive i sa istim stavom kao i druga, oni ce dijeliti iste osjecaje i vidjeti iste aspekte koje imaju u tom dogadaju.

 

Vaš um kao um pojedinca je misao u Umu Iskona. Sav život u univerzumu stvoren je istom Voljom. Vaš smrtni identitet, nakon što se ponište svi efekti mehanizma rasipanja, može doseci sve što sadržava Um Iskona jer je to ono što pripada Sinovstvu, a i vi ste suvlasnik toga.

 

Cini se da se vaša iskustvo u smrtnoj realnosti dijeli na dvoje, na «ja» i na ono što «nije ja». Ali u stvarnosti Uma koji vas misli, nema nikakvih podjela. Um kojim mislite, i zapažate svoje unutarnje ja, zajedno sa svom objektima, dogadajima i bicima koja vidite oko sebe, dogadaju se unutar istog Uma. Tu povezanost je nemoguce pojmiti iz smrtne perspektive, ali kad se nadvlada smrtna percepcija i kad se percepcija zasniva na stvarnosti Iskona, onda zapažamo takvu povezanost.

 

Primjer sanjarenja nam pokazuje kako se život može ciniti drugacijim ako ga gledamo iz nepromjenjive perspektive. Cesto dok mirno sjedite vi sanjarite. Unutar sanjarenja vi možete biti vrlo aktivni. Uglavnom se dogada da ste snažno ukljuceni u tu «aktivnost» koja se odvija unutar vas. U isto vrijeme vaše je tijelo mirno, naprosto sjedi i miruje. Iz fizicke perspektive vi znate da je vaše tijelo mirno dok se unutar vas dogadaju snažna kretanja.

 

Nešto slicno se dogada na nivou života koji je vaš iskon. Sinovstvo, stvoreno od «Covjeka», sadržava sve izražaje Života, sve individualnosti i sva kretanja, kao dio svoje strukture. Sav život, onakav kakvog ga mi možemo spoznati, dogada se unutar «Univerzalne Unutarnje Stvarnosti» Sinovstva.

 

Dakle, sjedite nepomicno i sanjarite. U tom sanjarenju se pojavljuju razlicite osobe. Vi tim osobama dodjeljujete uloge koje oni igraju. Vaše sanjarenje ne bi moglo biti kompletno bez njih.

 

Kada bi, kojim slucajem, osobe iz vašeg sanjarenja bile stvarno žive, oni bi mogli vidjeti jedni druge i okolinu u kojoj se nalaze. Postojalo bi neko «vrijeme» u kojem bi živjeli. Postojala bi kretanja. Postojao bi kontinuitet iskustava. Oni bi znali svoju prošlost i išcekivali buducnost. Ali za vas, za onoga koji sanjari, ništa od toga ne bi bilo stvarno. «Oni» bi živjeli neki svoj potpuni «život», a vi bi naprosto mirno sjedili. Vaša misli bile bi njihova stvarnost. Dok bi oni zapažali objekte oko sebe i ukljucivali se u aktivnosti takvog života, vi bi vidjeli sve one koji su tu ukljuceni, sve planove, sve sudbine i sve rezultate. To bi za vas bio san samo do odredene mjere, dok bi vam kompletan scenarij bio dostupan od pocetka do kraja.

 

U stvarnosti je sve mnogo složenije, sve je to više no samo san… Uistinu, iako je univerzum subjektivno iskustvo «Covjeka», on sam je istinski izražaj Sebe. Ipak, usporedujuci postojanje fizickog univerzuma unutar uma Stvoritelja sa sanjarenjem unutar vašega uma, dalo vam je barem interesantnu ideju o tome kako naš svijet nastaje u Umu.

 

Citav ovaj razgovor o jedinstvu i razlikama može postati jako dubok… Potrebno je uložiti mnogo truda da bi se to shvatilo kao jedinstveni koncept. Nastavite dalje. Provedite razmišljajuci onoliko vremena koliko je potrebno da bi razumjeli ono što vam je ovdje predstavljeno…

 

Postojanje

cestica cini se

tako ocitim, ali analizom

smo otkrili da postoje jedino

centri fiksacije unutar uma koji

ih stvaraju. Postojanje vremena

cini se tako ocitim,

ali ono

nestaje.

 

Analiticki promatrano, potrebno je sve te informacije okupiti oko necega primjenjivog. Lako je osmisliti citav koncept bez da mu se približimo sve dok ne ukljucimo iskustvene aspekte. Zbog toga je važno razumjeti da su «um» i «prostor» jedna te ista stvar. Sve zavisi od toga kako gledate.

 

Postoji jedan um i postoji jedan prostor. Sav prostor, bilo gdje da bio, povezan je sa svim drugim prostorom. Pa ipak, svaki pojedini objekt ili proces se dogada unutar svog odredenog prostora postojanja i unutar svog vlastitog prostora utjecaja. Vi, na primjer. Prostor vašeg postojanja je vaš vlastiti um, a prostor vašeg utjecaja je um koji vas misli. Sve pojavnosti dijele takav prostor. Od sicušnog uma/prostora unutar atoma pa do univerzuma kao cjeline, sav prostor je jedno i sav prostor je podijeljen na druge prostore.

 

Vidite, misli su objekti, a um je prostor. Gustoca tu nije važna. Gledano iznutra, oni postoje kao cjelina i formiraju odredenu individualnost. Gledano izvana, oni se ponašaju kao objekt i prostor. To su dva aspekta Boga, misao unutar uma i medij koji je kompatibilan sa danim prostorom u odredenom stanju uma. Drugim rijecima, misli koje imate unutar uma odnose se medusobno kao objekti. To je isti odnos kao kada vi vidite objekte oko sebe koji su svi združeni u obliku misli unutar uma koji misli citav dogadaj koji ukljucuje i vas i objekte koje zapažate. To je prilicno apstraktno, ali pokušajte zamisliti ovo:

 

Nebo, Zemlja i Život su misli u umu Boga. Bog pribavlja prostor (um) i tvar (misli) da bi zaceo vaše bice. Zajedno sa Nebom, Zemljom i Životom na Zemlji, vi postojite u umu Boga koji vas misli. Bog je prostor u kojem ste vi cestica.

 

Misao naseljava um koji ju misli. Unutar uma, misao ima svoj vlastiti prostor. To je prostor uma. To je prostor koji je um odredio upravo za tu misao. Misao je srodna cestici jer ju um misli. Misao je «stvar» unutar uma. Ona posjeduje svoj vlastiti prostor. Ona ima svoje rasudivanje koje ju oblikuje. Ona je kvalitetom i kolicinom odredena umom koji ju misli i na taj nacin se odreduje.

 

Duh nekog objekta, dogadaja ili bica je prisutnost rasudivanja i odredivanja uma koji ih misli. Umovi nikada nisu odijeljeni od vlastitih misli, a misli nikada ne mogu postojati van uma koji ih misli. Na taj nacin, sve je jedno.

 

 

Razlicitosti

koje vidite oko

sebe protive se tome,

ali

razvoj koji uocavate

oko sebe i

unutar

sebe

je rastuci dokaz istine.

Svi takozvani dokazi koji govore u prilog podijeljenosti unutar Jednoga su naprosto stvar perspektive.

 

Svaka perspektiva u potpunosti iskljucuje neku drugu perspektivu. Ne možete vidjeti Vjecnost fizickom percepcijom isto kao što ne možete vidjeti smrtnost u Bogu. Prije nego prihvatimo bilo koju perspektivu, svaki pojedinac mora biti uvjeren u nju. U ovome svijetu, i sadašnje vrijeme, vecina, mogli bi reci i sva, percepcija covjecanstva je okrenuta smrtnome. U umovima velike vecine ljudi , fizicka percepcija je neosporan autoritet u odredivanju što je stvarno, a što ne.

 

 Pa ipak, vremena se mijenjaju. Veliko broj razlicitih ljudi prihvaca ocitu prisutnost Života unutar njih. Pojavljuje se potpuno nova ideja o percepciji. Rastite sa znanjem da misao ne može napustiti um koji ju misli i da um ne može opozvati misao koju je smislio. Sve stvari imaju svoje osobno iskustvo unutar uma Boga, i, u isto vrijeme, sve je zauvijek jedno u umu Boga.

 

Život se izražava u svemu što vidite. Svaki objekt, dogadaj ili bice, znaju u svakom trenutku koje im je mjesto. To može biti znanje koje sadržava kognitivan proces, kao što je to slucaj kod ljudi, ili to naprosto može biti oživljavanje stanja, kao što je to na primjer u pojavnosti kamena ili neke druge  «cvrste materija». Ipak, sve posjeduje svijest o tome gdje se nalazi u okvirima vlastitih parametara djelovanja.

 

U mineralnom prostoru ta svijest se ne može tako direktno uociti kao što ju je lako uociti u «živucim» prostorima. Možemo ju ipak uociti kao otpor promjenama. Svijest i život minerala je teško shvatljiv smrtnim bicima jer je mineralni prostor onaj prostor u kome se dogada fizicki život. Ne možete direktno uocavati Život na tako velikoj skali. Kao smrtno bice, vi ste UNUTAR mineralnog prostora. Drugi prostori se nalaze oko vas i sa vama. To je razlog zbog kojega se smatra da postoji tako velika razlika izmedu onoga što zovemo «živo» i onoga što je «neživo».

 

Ali to je samo pojavnost koja je odredena fizickom perspektivom. Sa stajališta tijela je nemoguce vidjeti život mineralnog prostora izvana  jer fizicka percepcija ne funkcionira izvan onoga što opaža. Jednostavno receno, to bi bilo kao da pokušavate vidjeti stražnju stranu svojih ocnih jabucica. Prije nego budemo mogli spoznati život i namjeru mineralnog prostora, a time i prostora koji se izražavaju na njemu, moramo se osloboditi percepcije koja se zasniva na fizickim osjetima.

 

Unutar fizickog univerzuma, život je doslovno «zatvoren unutar stijene». Sve atomski oblici , kemijski oblici, biljni oblici, i životinjski oblici, dogadaju se unutar mineralnog prostora. Ipak, svaka konfiguracija unutar mineralnog prostora se «oslobada» u neki svoj mali (ili veliki) svijet.  Drugim rijecima, svaka pojavnost je barem u nekoj mjeri svjesna okoline u kojoj se nalazi. Cak i komad željeza zna da se nalazi u vatri… On se grije. To možete vidjeti pojavnost svijesti željeza kada odgovara na vrucinu. To je primjer «percepcije» komada željeza. Ono što «zna kako se ponaša u svojoj okolini» je Vjecni Život. Bez obzira gdje da se pojavnost dogada, u kojoj okolini se dogada, «unutarnje prisustvo» je živuci aspekt Kreacije i Svetog «Covjeka» kojega je Bog stvorio na vlastitu sliku i blagoslovio u sam osvit vašeg postojanja. To se naziva Životni Kontinuum. Sve unutar Kreacije predstavlja odredeni aspekt Životnog Kontinuuma.

 

Ovdje cete tražiti i naci zajednicko mjesto na kome se razrješavaju sve nesuglasice i mjesto koje pruža svu cvrstinu. Unutar, sve je jedno… Ova toliko korištena kombinacija rijeci, sadrži rješenja za sve probleme koje uocavamo. Život koji «gleda» je isti onaj Život koji je gledan.

 

U fizickom smislu, vi sebe odredujete prema životu koji gledate. Ali, vi postojite cak i bez samoodredenja. Nije potrebno da vas odreduju neki fizicki instrumenti niti je potrebno da prihvatite ogranicenja svoga fizickog oblika. Vi niste mineral, ali nalazite se u njemu. Temelj fizicke percepcije su minerali, ali potrebno je da se toga oslobodite prije nego oni budu korišteni za ono za što su stvoreni.