Ali Bog –Knjiga II

 

DIO 2-6

 

Sada ste na poziciji sa koje možete promatrati drugaciju interpretaciju fizickog života. Fizicko življenje je stroj. Vi ste Život. Vi se koristite tim strojem da bi mogli biti ovdje. Nacin na koji upravljate strojem odredivat ce iskustva koja ce vam taj stroj pribavljati. Fizicki univerzum nije stvaran u mjerilima koja nadilaze vrijeme, ali je realan po iskustvima koja doživljavate dok njime upravljate. Te dvije suprotne realnosti, realnost vjecnog jedinstva i realnost smrtne izoliranosti, ne poricu jedna drugu jer sinovi Božji još uvijek vjeruju u obije stvarnosti.  Ipak, samo je jedna stvarna u Vjecnom smislu. Vjecna stvarnost je nepromjenjiva. Privremena stvarnost je konstantno u stanju promjena. Da bi te dvije stvarnosti ucinili i malo uskladivima, moramo privremenu stvarnost prikljuciti Vjecnoj stvarnosti. Na taj nacin ce krugovi fizickih iskustava modelirati ono što je istinski stvarno i razvijati se u pravcu koji ce nas voditi razrješenju privremenog življenja.

 

Stvarnost koju vidite izvan sebe , odreduju svi oni koji u njoj ucestvuju. To je složeni izražaj kolektivnih samoodredenja i vjerovanja. Vi doživljavate svoja vlastita vjerovanja kao iskustvo, ali i vjerovanja svih drugih ljudi formiraju vaša iskustva.

 

Tu takoder možete doživjeti prisustvo Boga.

 

 

Sav život ukljucen u življenje, do odredene

mjere predstavljen je u svakom dijelu fizickog univerzuma.

Svi koji su ukljuceni u njega, dijele sve što u njemu postoji.

 

Standardizacija se javlja u obliku oformljenih centara. Centar je Božje iskra. Centar je misao. Centar je izraženo vjerovanje. Centar je središte za um koji ga osmišljava. Centar je izražaj, medij… centar je Mehanizam Trojstva. Bog je centar svih izražaja. Pomocu njih on sam sebe otkriva. Unutar kretanja koja se šire od Boga, formiraju se pod-centri kao rezultat interakcija razlicitosti. Izraženo življenje je privuceno u centre koje samo stvara ili na kojima zadržava pažnju. Upravo onako kako fizickim ocima vidimo cestice, vidom uma interpretiramo iskustva u skladu sa centrima znacenja.

 

Centri znacenja su povezani umovima koji ih misle. Pojedini centar znacenja može biti povezan sa nekim mini-umom. Centar znacenja izražava osjecaj o sebi i zacinje dvostruko kretanje. Kretanje prema unutra prepoznajemo kao formu, dok kretanje prema van vidimo kao izražaj.

 

Da bi vidjeli sam stvoreni život u univerzumu, potrebno je da pogledamo centre znacenja. Tu cete uociti i promotriti namjeru koja je izražena. Sve je živo. Sve što je zasnovano na bilo cemu osim ne Bogu, živi vremenski ograniceno. Svaki centar znacenja povezan je sa vjerovanjem nekoga uma. Sve kretanja oko nekog centra znacenja su suglasna sa onim što taj centar predstavlja. Sve je, pak, povezano unutar Uma koji je nepodijeljen. Centri se formiraju citavom dužinom neprekinutog izražaja koji se širi od Boga, iskona svega, do materije koja se pojavljuje i u najsitnijoj tocki postojanja.

 

Mi smo svi nauceni da svoj smrtni um prvenstveno prepoznajemo u onome što vidimo oko nas. Um koji dijelimo s drugima je  uvelike zamagljen fiksacijom na ogranicenog sebe. Kada jednom prevladamo mehanizam rasipanja i kada uspijemo utišati «napadni tok misli», um koji svi dijelimo postat ce ocitiji.

 

Tome moramo težiti aktivno i s punom pažnjom. Uloženo je mnogo truda da bi se ušlo ovako duboko u iluziju, a dug je put nazad da se iz nje izade. Kompletna svrha življenja, za svakog onoga tko se iskreno ovome preda, je da prevlada vjerovanja zasnovana na strahu i mržnji, da izrazi svoju stvorenu volju, želju i svrhu i da dijeli život sa svom drugim umovima. 

 

Ovoj aktivnost je, za pocetak,  najlakše prici kroz druge ljude. Zapocinje tako da pokušavate vidjeti život ocima drugih. To svakako ne znaci gledati svijet njihovim ocnim jabucicama. To znaci s pažnjom gledati ljude oko sebe i pokušati razumjeti svoje stanje iz njihove perspektive.

 

Cilj vam je zadobiti perspektivu u kojoj smo svi mi jedno. To nije apstraktna postavka. To je povoljno mjesto se kojega se može sagledati život i pronaci ponovo zadobivena snaga.

 

Individualnost se u ovome ne gube. Vi ste Vi. Vi ne možete napustiti um koji vas misli isto kao ni što misao koju vi mislite na može napustiti vaš um… O, vi možete zaboraviti… Ali nemojte griješiti i misliti da vaše misli idu nekamo iz vašega uma… To samo pokazuje da ste još uvijek ograniceni vlastitim samoodredenjem. Sav um je vjecna manifestacija Uma Boga. Sve misli zadržavaju kontinuiranu povezanost. Kada dvoje ljudi na drugom kraju svijeta dožive radost, ta radost dogada se i vama.  Možete ju iskusiti u Glasu unutar vas koji je Glas Božji. To je vaše istinsko ja. Kao što dijete cuje zov odrastanja, tako cete i vi naci istinski smisao u umu koji vas je stvorio i gdje ste oduvijek postojali. Dom je dom. To je mjesto, to su osjecaji za kojima ste uvijek ceznuli, a nikada ih niste ostvarili.

 

Um koji sada zovete vašim vas jedino ogranicava. Vjerovanja u krhkost i smrt koja su vam draža od Glasa Boga, vežu vas za fizicki svijet.

 

Sve je stvar povjerenja.

 

Da li vam je Bog dovoljno stvaran

da može zamijeniti dokaze koje dobivate iz svijeta?

 

Ako je tako, onda ste vec slobodni i vi to znate i osjecate.

Ako ne, širom raširenih ruku morate prigrliti novu percepciju.

 

Istina ne zavisi od vas da bi bila ono što je, ali vi morate odluciti da li cete u nju vjerovati i po njoj se ponašati. Jedno je prihvatiti koncept o povezanosti, a potpuno je drugo pomaknuti osnovu percepcije od uma koji svjedoci svijet do uma koji svjedoci Boga. Kroz taj proces vi živite direktni tok razvoja. Kroz taj proces vi živite snove vjekova.