DIO 2-5

 

Istinska percepcija dogada se unutar uma. Nitko ne vidi izvan sebe. Vi jedino obracate pažnju informacijama koje vam pribavlja percepcija, a onda ih oblikujete u mislima. Sav život dogada se unutar osobe. Sve što živi povezano je Životom koji svi dijelimo. Ako zanemarimo model atomskih kretanja, onda na njegovo mjesto dolazi model širenja izražaja. Ono što se za pocetak traži od vas je samo da obratite pažnju. Ako pažnju pridajete strukturi baziranoj na atomima, automatski ste ukljuceni u kompleksnost. Ako se pak okrecete Živucem Iskonu (Bogu) koji se izražava kroz razlicite nivoa izražaja, automatski ste ukljuceni u jednostavnost.

 

Pomak pažnje je u stvari pomak percepcije. Ako je nešto moguce vidjeti na drugaciji nacin, citav svijet se mijenja za onoga koji to opaža. Granica izmedu fizicke percepcije (rasute percepcije) i Živuce percepcije je tako tanka da ju je u pocetku teško uociti. Obadvije se dogadaju u umu. Svaki od ovih modela u potpunosti iskljucuje onaj drugi. Moguce je mijenjati perspektive, ali nije moguce zadržati obadvije u isto vrijeme.

 

Uocit cete da bez obzira na cemu se percepcija zasnivala, to ce vecinom bit ono što ce zaokupljati vašu pažnju. Ako se koristite ocima da bi pribavili vecinu informacija o životnom iskustvu, pažnja je usredotocena na oci. Ako zatvorite oci, rezultat percepcije je tama. Ako se koristite ušima da bi pribavili vecinu informacija o životnom iskustvu, pažnja je usredotocena na uši. Ako zacepite uši, rezultat percepcije je tama. Ako se u razmišljanjima o životnom iskustvu koristite Živim Svjetlom onda je iskustvo ograniceno samo kolicinom pažnje koju mu poklanjate.

 

Dok nam je jednostavno odrediti kako se koristiti ocima da bi odredili što je realno i što se dogada, cini se da je teško odrediti ne što se fokusirati da bi uocili Istinu. Kolicina živog svjetla koja je potrebna da bi vidjeli (interpretirali i simbolizirali) fizicko svjetlo, je vrlo mala. Zbog toga je lako propustiti cinjenicu da je živo svjetlo unutar nas tocka na koju se treba fokusirati da bi mogli uociti pravu realnost.

 

Fizicki univerzum je samo simbol Života koji se nalazi unutar njega. Ništa od ovoga nije živo. Sve živo je dostupno samo percepciji uma. Zbog toga je potrebno voljno pomaknuti percepciju dalje od ociju. Kada to napravite, pomaknuli ste pažnju od atomskih simbola Života (fizickog univerzuma) ka Životu samom.

 

Kada smrtnik zatvori oci, vidi samo tamu. U tom trenutku um je ispunjen samo svjetlom, ali smrtno bice zadržava svu pažnju na nedostatku unosa podataka koji se dogodio u trenutku kada je zatvorio oci. Ne uzrokuje nedostatak svjetla tamu u umu jer je Um tijelo Svjetla. Tamu uzrokuje potpuna fiksacija pažnje na percepciju fizickog tijela.

 

Najveci problem kod te fiksacije je tok misli koji stalno buci. Smrtni um je naviknut da se okrece toku misli kad su oci zatvorene, a da gleda prema van kad su oci otvorene. Ocito je da se slijepi ljudi koriste nekim drugim fizickim percepcijama da bi prosvijetlili um, ali mehanizam je potpuno isti. Ovdje je naglasak na fiksaciji na atomski univerzum.

 

Da bi ozbiljno razmotrili ideju o tome kako je vanjska stvarnost manifestacija Ljudskog uma, a da su objekti fizickog univerzuma u stvari misli u Ljudskom umu, nužno je da uspostavimo odredenu perspektivu.

 

Zbog efekta rasipanja,

vama (smrtnom bicu)

se cini da djelujete

unutar

podijeljenog uma.

 

Ako se koristite mehanizmom rasipanja kao mjestom opažaja onda cete zapažati podijeljenost svugdje oko vas. Sebe ne vidite kao jedinstvo sa drugima. Sebe i druge vidite kao individualnosti.  Iako to nije perspektiva koja može trajati, to je ono u što vecina ljudi danas vjeruje. Sada ste na mjestu sa kojega trebate zapoceti promatrati i kroz rast, zadobivati svijest o sebi i svome životu.

 

Prije nego se kolektivni ljudski um bude mogao analizirati i primijeniti, moramo u potpunosti napustiti ideju o podijeljenom umu. Svrha SelfComa i nekih materijala u ovom rukopisu, je da stvori dovoljno pukotina u smrtnoj perspektivi kako bi se mogao shvatiti kolektivni um Sinovstva. Svi smo mi jedno. Uistinu. To ste vjerojatno do sada vec pomislili. Dakle, zbog vlastite koristi, dozvolite da ovo bude premisa:

 

U suštini, svi ljudi su jedno.

Svako Božje dijete izražava jedan te isti život.

 

Znajte da ovaj univerzum postoji vec jako dugo. Nema u tome ništa loše. U tome nema grijeha (sve dok prosvjetljenje otkriva Istinu) i nema nikakvog razloga da u njemu ne potražite ono što ce ispuniti vašu svrhu postojanja na ovome svijetu. Jedinstvo, koliko god da je jednostavno to stanje, je najsloženiji moguci koncept. Unutar toga jedinstva pojavljuju se razlicitosti. Svi ljudi su jedno u Sinu Božjem. Iz vaše sadašnje životne perspektive, «jedinstvo» koje tražite je Sinovstvo. Što se nalazi iza toga, otkrit cete sami. Ono što sada stoji pred vama je vaše izravno porijeklo, Sinovstvo, i ispunjenje koje vas ceka u njemu.

 

Svijet koji vidite oko sebe, svijet od kojega stvarate svoj život, kome težite, je misaona struktura u umu Sinovstva. Za smrtno bice prosvjetljenje znaci spoznaja te cinjenice. Kada to jednom bude jednoglasno prihvaceni u Sinovstvu, svi ce biti u mogucnosti da pogledaju izvor Sinovstva. Do tada, vaša stvarnost je fizicki univerzum, a jedini put iz njega je ponovno zadobivanje jedinstvenog nasljeda. To cete postici ako prepoznate pogreške svog samoodredenja i svijet propadanja i smrti koje vam to samoodredenje daje. Kada ste prosvijetljeni, univerzum je vaše odredište. Prosvjetljenjem sebe vidite kao novo bice i prihvacate svoje Božansko porijeklo i svrhu.

 

Ne treba žuriti. U stvari, okrenut se od uzvišenijih ciljeva ka neposrednim i trenutnim uvjetima i perspektivama Sinovstva koji i vama kao smrtnom bicu pripadaju, je ono što neposredno leži pred vama. Vi ne samo da ste «slobodni» da prihvatite i da ovladate univerzumom, to je i vaša dužnost. Necete se osloboditi vjerovanja u smrt sve dok  ne shvatite da je fizicki univerzum, fizicki život, fizicka smrt i individualnost samo pojavnost unutar uma Sinovstva. Svi ljudi žive, misle i bivstvuju unutar te strukture. Što nam drugo preostaje nego odgonetnuti tu zagonetku i pobijediti smrt jednom i zauvijek? Sve što stvarno trebate znati o Svetoj Prisutnosti je to da je to ono iz cega vi potjecete i ono cemu idete. Što vam može biti bliže u ovoj fazi svijesti Sinovstva?

 

Kada pobliže razmotrite iskustva koja imate u svakom pojedinom trenutku, otkrit cete da imate iskustva iz svoje osobne perspektive. Cesto se dogada da je percepcije pojedinog dogadaja toliko razlicita kod razlicitih ljudi, da oni teško mogu vjerovati da su ucestvovali i vidjeli jednu te istu stvar! Cak i ako ne obracamo pažnju na što smo fiksirani, univerzum nije ništa drugo nego stvar perspektive. Relativnost je ono što vlada. Ali bez poznavanja strukture Jednoga, relativnost je ono što smrtnici ne mogu pobijediti. Sve dok se ne uspostavi apsolutno, relativnost se veže u krugove samo opravdavanja koji se iznutra ne mogu prekinuti. To je ono što daje stabilnost univerzumu i dozvoljava iluziji da bude cvrsta i nepokretna.

 

Kada znamo strukturu Jednoga i kada razumijemo «urodeno jedinstvo», daje nam se strategija pobjede. Prekrasno je to što vi, kao smrtno bice, možete biti svjesni jedinstva Covjecanstva i prije nego samo Covjecanstvo postane toga svjesno…

 

Možda ce to zvucati cudno, ali to znaci da vi, smrtna individua, možete gledati smrtni život iz perspektive njegovog izvora. Nije nužno da svi to pocnu uvidati u isto vrijeme. U stvari, ocito je da to i nije tako. Svaka osoba koja postane prosvijetljena (koja dosegne perspektivu Sinovstva) ima potpuni pristup cjelini.

 

Od mjesta na kome se sada nalazite, Sinovstvo se više cini kao sredstvo nego kao sadašnje stanje. Trenutno je Sinovstvo rasuto u mnoštvo individua, ali struktura cjeline je još uvijek tu. Bog ju je stvorio. To se ne može promijeniti. Vaše jedinstvo sa svima još uvijek postoji, cak i ako ste potpuno nesvjesni toga. Stjecanje svijesti o tome je iluminacija i oslobodenje od stega smrtne egzistencije.