DIO 2-4

 

Razlog za ovo relativno dugo razmatranje o vremenu je nastojanje da dodemo do mjesta na kojemu vas je sotona prevario… To je tema koja se, na razumljiv nacin vrlo rijetko razmatra… Ne postoji ništa drugo što bi dokazalo postojanje sotone, osim faktora unutar ljudskog uma koji teže da ga zadrže u tami. Ipak, mora doci vrijeme kada cemo se okrenuti i razmotriti rasipanje.

 

Cesto su nastojanja, da se zapocne sa razmatranjem tako široke teme, ogranicena i nepotpuna. Isto bi se moglo dogoditi i sa ovim razmatranjem.  Pa ipak, u duhu prosvjetljenja, zapocet cemo funkcionalni analizu rasipanja.

 

Postoje neka temeljna vjerovanja koje podcrtavaju i podržavaju ideju  mehanizma rasipanja. Mehanizam rasipanja je veliki sloj koji prekriva um, a postoji na mjestu opažaja. On prikriva mjesto na kojemu se usredotocujete na svoju svjesnost dok primate informacije o okolini. Umjesto Vjecne percepcije vašeg Stvorenog stanja, vi prihvacate izvještaje tjelesne percepcije. Nije potrebno u potpunosti razumjeti ovaj mehanizam, da bi ga se u potpunosti oslobodili. Ipak, znanje o nacinu na koji on funkcionira ce nam pomoci da identificiramo njegove efekte i da ih pobijedimo.

 

Vaše Stvoreno stanje je potpuno suprotno vašem smrtnom stanju. To je razlog zbog kojega ga ne uocavate. Mehanizam rasipanja ima nevjerojatno sofisticiran nacin djelovanja koji se zasniva na neistinama, pa ipak nije savršen. On se ruši ako ga pomno analiziramo.

 

Vaša percepcija nastaje u smrtnoj perspektivi. U to ne treba sumnjati niti to prikrivati.

 

Ako kažete

 

«Boli me glava»

 

                                      ili

«Ja sjedim na stolici»

 

ili

 

«Ja spavam.»

 

onda

koristite

smrtan nacin djelovanja.

 

 

U stvari, vas ništa ne može boljeti jer bol nikada nije stvoren kao dio vašega bica. Percepcija bola je nastala iz vašeg osobnog vjerovanja u njega.

 

Pa ipak, vi se nalazite unutar vaših misli, u širokim podrucju samo opravdavajucih ciklusa razmišljanja, koji vašu percepciju vežu za strah, obranu i izoliranost.

 

U stvari, vi ste stvoreni Sin Božji. Vi ne spavate. Vi ne umirete. Vi ne želite niti ne trebate ništa. Sve što postoji je vaše jer je stvoreno za vas od onog istog Boga koji je stvorio i svoga Sina da sve to posjeduje. Tijelo je samo konfiguracija koju koristimo da bi iskusili i izrazili sebe u ovoj stvarnosti. U tome nema ništa loše. To je naprosto cinjenica.

 

 Mehanizam rasipanja djeluje unutar vašeg uma (vaše svijesti o percepciji) . On neprekidno stvara izvještaj o vašem smrtnom životu. Ali, kada pogledate sam taj mehanizam, uocit cete da on sakriva istinu na tako uvjerljiv nacin da smo svi mi, više ili manje, njime zasljepljeni. Ipak, postoji dovoljno ocitih nekonzistentnosti unutar smrtne perspektive da je nužno da propitamo njene vrijednosti te da istražimo alternative.

 

Mehanizam rasipanja je širok pojam. Za pocetak je najbolje da napravimo opceniti pregled, a zatim da razmotrimo njegovu dinamiku. U biti, mehanizam rasipanja je obecanje slobode koje u sebi skriva klopku tako duboku da ju nazivamo pakao. Svijet, vama, smrtnim ljudskim bicima, nikada ne daje ono što je obecao na nacin da bi vas to moglo u potpunosti ispuniti. On vam uvijek nudi nadu za još jednu šansu koja  bi vam trebala donijeti potpuno ispunjenje, jednom i za uvijek. Ipak, jednom kada dostignete cilj, nešto se promijeni i do ispunjenja ne dolazi. Kao magarac koji trci za mrkvom obješenom na štapu koji drži jahac, tako i covjecanstvo generacijama trci tu besmislenu trku. Snovi su ili nezadovoljavajuci ili nestaju u vremenu koje prolazi i u starenju covjeka. Konacna nagrada je smrt, kompletan gubitak svega, sa blijedom nadom da ce naš trag ostati u nekoj nezamislivoj formi.

 

To su temeljne premise mehanizma rasipanja. Primarni zakljucci dolaze iz «unosa informacija» koje dobivate iz fizickog univerzuma. Zatvorili ste se unutar tih vjerovanja i svu svoju pažnju dajete gomilama dokaza o svojoj vlastitoj beznacajnosti. To je ono od cega mehanizam rasipanja dobiva snagu. Što mu više pažnje poklanjate, to on postaje snažniji.

 

Kada kažemo ga je taj mehanizam lažov,  onda naglašavamo njegovu pravu narav, njegovu moc da sakrije istinu. To je sve što on cini. To mu je funkcija. Lažni izvještaji. Tocka. To je živi pijesak ocaja. Što se više smrtno bice trudi da ga pobjedi, to on postaje opasniji i nemilosrdniji. Što niže ljudski duh padne, to ce se rasipanje više razvijati u njemu. To ne znaci da je nekonzistentan. Njegov sistem djelovanja zasniva se na krugovima i to nam omogucava da ga lakše razmotrimo.

 

Tehnicki gledano, mehanizam rasipanja je iskrivljenje u odredenoj tocki svijesti u kojoj primate informacije. Mjesto opažaja, možemo i tako reci, je mjesto gdje on obitava.

 

Mehanizam rasipanja je vaša najgora nocna mora, i to još od onih vremena kojih se ne možete sjetiti, a sada se razvio u blagoslov za sve. Vjerojatno je iznenadujuce to reci, ali blagoslov koji vi cuvate je blagoslov za sve aspekte života unutar Životnog Kontinuuma. .. Vi ste dokaz da nocna mora odvojenosti nije stvarna.

 

Kada postanete prosvijetljeni, vaše svjetlo ce otjerati ono što prekriva istinski Vid. Cak  i iz najdublje tame, možete pogledati i jasno vidjeti da tama zapravo nikada nije ni postojala.

 

Taj, naizgled paradoks je dokaz o tome koliko su razlicite dvije stvarnosti. Kada prihvatite stvarnost fizickog univerzuma, i njegovu smrtnu presudu, samim time iskljucujete stvarnost Boga i Njegovu objavu da ono što je On stvorio nikada ne može umrijeti niti se promijeniti ni na koji nacin.

 

Unutar vlastitog univerzuma suprotnosti, možete iskusiti što god želite,

cak smrt i tamu.

Možete projicirati svoja vjerovanja u milijune godina evolucije.

Možete istražiti sve putove.

 

Na kraju, naci cete ono isto što je postojalo i na pocetku.

Vi ste Jedno sa svim ostalim Životom, a Bog je vaš Iskon.

 

I tada, kada vaše oci ne budu više žudile za tim da se okrecu ogranicenjima, postat cete ispunjeni u svakom aspektu svoga Bica. Takve je Ljubav Božja.

 

Važno je da o ovome dobro razmislimo. Svi oni kojima su ove rijeci potrebne (Prosvijetljeni mogu uociti Život direktno i ne treba im objašnjenje onoga što je ocito), zatvoreni su unutar bitke koja se cini da je njihovo bice samo. To nije ja, to je mehanizam svjesnosti. Ipak, to je stalan izvor misli koji nam služi kao mjesto fokusiranja tijekom stanja smrtne svijesti koja hipnotizira.

 

Dogada se da zamijenite percepciju mozga koju primate kroz fizicka osjetila, sa direktnom percepcijom životnog kontinuuma. Sve dok ste «živi»  u fizickom univerzumu, mehanizam rasipanja se manifestira kao fizicki zasnovani tok misli.

 

On vam pokazuje scenarije onoga što se dogodili u fizickom univerzumu,

što bi se unutar fizickog univerzuma moglo dogoditi.

što se unutar fizickog univerzuma upravo dogada

te što bi se u fizickom univerzumu moglo dogoditi.

 

Zadatak svakog onoga tko teži prosvjetljenju je da se odvoji od mehanizma rasipanja da bi mogao istražiti unutarnju stvarnost izvan fizicke percepcije i pronaci novi «fokus» koji pruža svjesno znanje o životnom kontinuumu, oslobodenju od smrti i ponovno zadobivanje istinskog nasljeda.

 

Usprkos toga što je mehanizam rasipanja nacinjen da bi radio protiv vas, možete ga koristiti za vlastito oslobodenje. To je razlog zbog koga je toliko važno da nastavite živjeti i rasti. Dok «živite», mehanizam rasipanja služi tome da usredotocuje vašu svijest. U snu ili u smrti, mehanizam rasipanja vas ne može doseci pa zbog toga niste u mogucnosti da se jasno sjecate svojih misli, osim kroz nejasne simbole.

 

Smrt i smrtni život su dijelovi strategije rasipanja. Dok živite, vi živite u strahu, usred propadajuceg univerzuma kontrasta i suprotnosti. U smrti, kada nema fizicke percepcije kojom se koristite u životu, vi zaboravljate životna iskustva…uglavnom. Tada se citav krug ponavlja.

 

Tijekom rasta, lako je povjerovati da je moguce transcendirati smrt. To je istina. Ali, nema potrebe da se pitate da li je to moguce ili ne. Za to postoji dobar test. Da li ste svjesni i budni dok vaše tijelo spava ili ste vecinu vremena obuzeti zaboravom koga se gotovo nemoguce prisjetiti? San je mala smrt. To što gubite svijest dok spavate još uvijek ne znaci da ste spremni nadici stanje smrti. Nastavite dalje. Ako vjerujete da to možete onda ste gotovo dosegli cilj.

 

Nisu sva životna iskustva gubljenje vremena. Vi ste stvoreni da budete na vrhu poretka univerzuma i to je mjesto kome prirodno težite, cak i kada to susprežete. Kako se sakuplja vrijeme života i kako iskustva postaju sposobnosti, dolazi trenutak kada je Ljudsko bice sposobno uocavati i drugim nacinom , a ne samo fizickim osjetilima. To je prosvjetljenje. To je najznacajniji cilj kome ljudsko bice može težiti… To je cudo pred kojim upravo stojite. Vrijeme je da udete.

 

Prosvjetljenje se mora tražiti svugdje gdje ne postoji rasipanje. Vi ste se u potpunosti navikli da sebe odredujete prema uvjetima u svojoj okolini. Zbog toga se ne sjecate «sebe» dok spavate ili kada ste mrtvi. Drugim rijecima, vi nemate dovoljno stabilno samoodredenje koje bi bilo svjesno opažaja tijekom sna ili smrti.

 

To je pokazatelj koji nam govori koliko se Vjecna percepcija razlikuje od smrtne percepcije. Ta dva nacina percepcije su toliko razlicita da je nemoguce gledati jedan od njih i u isto vrijeme vidjeti i drugi. To je nešto poput trodimenzionalnih skrivenih slika…. Da li ste ikada vidjeli koju od njih? One izgledaju kao nasumice razbacane mrlje boje ako pogled fokusirate na površinu slike, ali ako pogledate «unutar slike», zapazit cete «skriveni» lik. Ako gledate rasute boje, lik unutar slike je skriven. Kada pogledate unutar slike, ne vidite rasute boje. Nikako nije moguce vidjeti lik ako gledate rasap boja. Ne možete vidjeti mrlje boje ako gledate lik. Ovdje ste u mogucnosti da jednu te istu stvar gledate na dva potpuno drugacija nacina. Isto je tako za životom i mehanizmom rasipanja. Vidjeti jedno znaci da je drugo potpuno iskljuceno.

 

Sada je važno da se zapitamo što gledamo, a što smo to iskljucili. Zapitajte se: Gdje ce biti univerzum jednom kad ja budem prosvijetljen? Ne prvi pogled, odvojenom umu je cak moguce da ne zamijeti da su ova dva koncepta povezana. Pa ipak, iza njih stoji vaša svijest. Lako se zapetljati u sve ovo, sve dok ne shvatite da citav fizicki univerzum postoji unutar uma Jednog Sina Božjeg. Univerzum je mehanizam koji Vjecnim bicima, kao što ste vi, omogucava da postoje unutar petlji rasudivanja koje zovemo smrtni život. Univerzum se nužno nalazi u izražaju vaše sinteticke realnosti vremena i prostora.

 

Važno imati na umu da je univerzum, u cijelosti,  neka vrsta umjetno stvorene životne forme. On ime neke karakteristike koje oponašaju život jer mi izražavamo život. Sam po sebi, on nema života. On naprosto oponaša život. Univerzum stvara mjesto na kome možete fokusirati percepciju. On hrani vaše misli kroz jedan iskustveni medij. Ako zanemarimo mehanizam rasipanja, to i nije tako loša stvar. Univerzum ima mnoge karakteristike kojima se citavo covjecanstvo divi. To je, na kraju, jedan od razloga njegovog postojanja. Rasipanje je jedini problem.

 

Mehanizam rasipanja lako zavodi našu pažnju i uljuljava nas u hipnotski san u kome zamjenjujemo Istinu njegovom ciklickom logikom. Ovo nije slucajnost. Tako je napravljeno da konstantan tok misli prolazi kroz vaš um. Upravo te misli su ono što skriva istinu od vas.

 

Ako pažljivo poslušate, cut cete da tok misli nije ništa drugo nego blebetanje. On vam govori o strahu, o bojaznima, o bijesu. On vam daje zakljucke koji uzrokuju uznemirenost. U cijelosti, on je dokaz koji tražite kada vjerujete u bilo koji aspekt straha, bolesti ili smrti.

 

Idealno

gledajuci

on

je

potpuna

suprotnost

Istini.

 

On naglašava razlike unutar života koji je cjelina.

On stvara price o tami i bijedi

dok vas Sin Božji drži u Vjecnoj Ljubavi.

On vam pruža nepobitne cinjenice o neizrecivoj stravi…

Pa ipak, on laže…

 

Možete zahvaliti Bogu jer je on Istina. Buka koju mehanizam rasipanja stvara u vašoj glavi nije glas Boga koji vam govori. To je blebetanje koje je sotona stvorio kako bi vas poribio.

 

Ako zamijenite mehanizam rasipanja Istinom, vidjet cete do je nemoguce razlikovati mehanizam rasipanja od Vjecne tihe prisutnosti Boga. Mehanizam rasipanja je ono što vidite u sebi umjesto Istine. Od mjesta gdje se sada nalazite, Bog je udaljen od vas samo za jedan pomak u percepciji. Njegovo vodstvo vas uvijek ceka, ali u njemu nema sile. Ono naprosto JE. Ono cime vas mehanizam rasipanja hrani je glasno i nametljivo. On vam cijelo vrijeme govori što da radite i što ce se dogoditi ako to ne napravite. On koristi slike i vizije o strahu i ogranicenjima kako bi vas vodio naokolo kroz nesvjesne cikluse. 

 

Morate postati svjesni mehanizma rasipanja u vama. Važno je da pocnete razlikovati što je u vama tiha prisutnost Boga, a što je agresivan i dominantan tok laži i prijetnji. Prva poteškoca na koju cete naici je odvajanje svojih interesa od tog procesa. Još uvijek se borite sa problemima odvojenosti unutar svoga Duha, jer to je ono što «Covjek» je. Vi imate svoj «udio» u tome i to je ono što mehanizam rasipanja koristi.

 

Vi imate tajne nade, skrivene snove i savršena stremljenja… Sve to predstavlja plan po kome se odvija vaš smrtni život onako kako ga je «Covjek» definirao. U tome možete naci razloge zbog kojih ste stvoreni. Vaš zadatak je da razlikujete svoj stvarni put od krugova koje je pred vas postavio glas straha, neuspjeha i smrti. Pocet cete se oslobadati  to neprave kada shvatite da ne možete ne uspjeti u tome da dosegnete cudo koje osjecate u sebi jer to je ono za što ste i stvoreni.

 

Mehanizam rasipanja je glas smrti i pošasti. On vam u svijetu pokazuje «dokaze» o vašoj ranjivosti. Glas Boga… koji je vaše istinsko mjesto opažaja, vas uzdiže i cini da se osjecate cijelima. Da bi se oslobodili bijede  i životne borbe, morate nadrasti glas rasipanja. Materijal iznesen u SelfComu ce biti dobar pocetak. Živjeti praksu Umjetnosti Usavršavanja znaci poraziti ga potpuno.