Ali Bog- Knjiga II

DIO 2-1

Mnogi stanovnici današnjeg svijeta znanosti i tehnologije nenavikli su da misle o svijetu kao o Kreaciji, a još manje o ljudima kao Božanski Stvorenim Bicima. Pa ipak, ne možete reci da vjerujete u Boga, a poricati da ste stvoreni.

Vi znate da je Bog stvaran. Duboko u svom srcu vi znate da je to tako, cak i kada to vaš um porice. To znanje je nastanjeno u cinjenici da ste Stvoreni. Postojao je razlog za to. Nije nužno da u potpunosti razumijete koji je to razlog, ali za pocetak je dovoljno znati da on postoji.

Znajte da vas je Bog blagoslovio. To je bilo prvo što je napravio nakon što vas je stvorio. Bog je blagoslovio svoga Sina prije nego mu je progovorio. Uistinu, on je blagoslovio osobno «VAS» cak i prije nego ste postojali… To je istina za sve nas. Sva svijest, koja je živuci dio Sinovstva, dijeli Njegov Život i blagoslov toga života. Potpuno razumijevanje dosega ove cinjenice je gotovo nemoguce iz perspektive svijeta smrtnog življenja, pa ipak, to je istina.

U prvom tjednu stvaranja, Bog je tri puta blagoslovio. Blagoslovio je stvorenja u zraku i vodi u stihu 22. covjeka u stihu 28, a sedmoga dana, u stihu 2 drugog poglavlja, jer se odmarao. Što može bit važnije za vas od onoga što vam je Bog prvo napravio? Jedno morate znati i to je istina više nego bilo što drugo, vi ste blagoslovljeni. To se dogodilo cak i prije nego ste postali «živa duša» u «tijelu od praha» . Fizicko tijelo ste postali u drugom poglavlju. Vašu srž Bog je stvorio u blagoslovio u prvom poglavlju. Bog vas je blagoslovio dok ste još bili u svom izvornom, cjelovitom stanju, u Kristu. Imajte ovo na umu dok budete istraživali ovaj materijal.

Osim što vas je blagoslovio, Bog vam je odredio svrhu. To nije ništa slicno kao kada sami sebi odredite svrhu ili vam je odredi neki drugi covjek. To je stvarni pokazatelj onoga za što ste stvoreni i onoga što cini da se osjecate «ispravno» (cijeli, ispunjeni, na mjestu, potpuno u redu). «Covjeku» je receno da radi pet stvari…Postoji pet stvari za koje smo stvoreni. To je naša svrha na ovome svijetu. Dano nam je da:

Se plodimo

Množimo

Napunimo zemlju

Sebi ju podložimo

Vladamo ribama u moru, pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji.

Bog sam je naredio da bude tako. Ako stvarno vjerujete, onda vam ovo nije apstraktno. To je onda životno vezano za vaš osjecaj dobrobiti u svakodnevnom životu.

To

je takoder

temeljna komponenta

svakog pristupa razumijevanju

razlike izmedu

onoga što

stvarno jeste

i onoga

što vam

svijet namece

da vjerujete

jeste.

Zamislite , duboko u vama postoji svrha koju ništa na može promijeniti. To je nešto što uvijek možete naci u sebi. Ako, baš sada, pogledate, znat cete da neke stvari jednostavno cine to da se osjecate dobro. Dobro se osjecate kada pobjedujete. Osjecate se dobro kada iz nereda nacinite red. Osjecate se dobro kada riješite neki problem. Dodro se osjecate kada nešto napravite. Svaki kreativan cin vas podiže. Naprosto postoje neke stvari koje svakoga cine da se osjeca dobro. Naravno, postoje povremene iznimke. Ipak, ogromne mogucnosti se otvaraju svakome tko odvoji vremena da pogleda ideju o urodenoj svrsi te da je pokuša razumjeti… Uistinu, to je mnogo više nego mogucnost. Koje vrijednost može imati Spasenje ako ga ocjenjujemo kroz bijedno obožavanje ogranicenja i slabosti?

Vi imate potpuno razlicitu sliku o sebi od one koju vam je Bog namijenio. Vi se bojite, a Bog vas je blagoslovio još na samome pocetku vašeg postojanja. Vi vjerujete u smrt, a Bog vam je dao vjecnu vlast nad svime što živi. Vi ste žrtva svoje okoline, a bog vam je dao u zadatak da ju pokorite.

Postavlja se pitanje, kome cete vjerovati?

Bog vas je

…!!!…

!!!BLAGOSLOVIO!!!

…!!!:::

i prije nego ste živjeli život!!

Osjetite to… Potražite…To je tu. Onda vam je odredio što da radite. Vi imate svrhu i sve što je potrebno da bi ju izvršili. Bez obzira što vam drugi govorili, bez obzira što vam svijet pokazivao, to je tako. Ništa što radite, apsolutno ništa, ni na kojem mjestu, ni u koje vrijeme, ne može opozvati Božje naredbe. Što god da se dogodilo što je dovelo covjecanstvo u ovo stanje u kojemu nije sposobno živjeti u Istini svoje svrhe, sve je to greška koja mora biti ispravljena.

Niste vi glupi. Niti ste, u ovim godinama, naivni. Kada pogledate u svijet vidite dokaze za vjerovanje u strah, smrt i slabost. Cini se ocitim da je puno toga cega se treba bojati. Tu je nesigurnost. Tu su ratovi. Tu su bolesti. Vidite kako priroda naprosto guta citava sela u jednom jedinom trzaju površine ove planete. Ipak, pokazano vam je cinjenicom vašeg vjecnog postojanja u Bogu, da ti uvjeti ne mogu biti stvarni. Da li je Bog u krivu ili vi gledate stvari na nacin koji sakriva Istinu Koja vas je stvorila? Ocito je da su ljudska bica pogriješila davno prije. Sada covjecanstvo mora sve to ponovo procijeniti.

Ako vidite nešto što nije tocan prikaz istine, tada ono što vidite nije istina bez obzira na pojavnost. S obzirom da istina ne može biti ništa drugo nego jedino ono što je, sve što vidite, a što se ne slaže sa istinom, mora biti simbolizirano. Ne možete gledati ravno u istinu i vidjeti bilo što drugo osim nje same. Nasuprot tome, istinu ne možete simbolizirati i onda ocekivati da se taj simbol ponaša na nacin na koji se istina ponaša.

Kako sada stvari stoje, najveci dio dokaza o stvarnosti prikupljate u fizickom svijetu. Dokazi koje dobivate su kompleksni i opširni i nastoje vam pokazati da ste vi, kao jedinka, samo mali i neznatan dio svijeta. Daleko izvan vašeg podrucja, vi sebe vidite kao malog, slabog i na neki nacin, odvojenog od okoline. Malo je toga što pojedinac može ovdje napraviti, osim nekih prednosti koje mu daje znanost.

Svijet vam pruža fizicke dokaze o fizickom univerzumu. To pak nije potpuna slika. Postojanje Života samog ju pobija. SelfCom materijal vam pokazuje da fizicka stvarnost nije jedina stvarnost s kojom dolazite u dodir. U stvari, objektivna istraživanja otkrivaju da je fizicka stvarnost samo jedno podrucje Života. Uistinu, vaše osobno fizicko životno iskustvo je samo dio Vjecnog Života koji vam je dan.

Ako težite tome da pronadete Istinu o tome što ste i što možete postici, necete ju naci u svijetu smrti. Pronaci cete ju u Životu koji vjecno traje. Naš Gospod nas nicemu nije naucio time što je umro na križu. To može cak i životinja. Sve što nas je naucio dogodilo se u trenutku kada je uskrsnuo! Isus je dokazao da je smrt laž, a ipak je smrt još uvijek jedan od stupova vašeg života. Ono što je najlakše zanemariti, kada prihvatite tu pogrešku, je vaše Nasljede. Isus nije došao k majmunima. On je došao vama. Pred vama se otvara put. Put Istine i put Života.

Isus je lijecio bolesne.

Matej 4:23 Isus je obilazio po svoj Galileji uceci u tamošnjim sinagogama, propovijedajuci Radosnu vijest o Kraljevstvu te ozdravljujuci svaku bolest i nemoc u narodu.

Isus je podizao mrtve,

Matej 27:5o A Isus opet povika jakim glasom i- ispusti dušu.

51 I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna; zemlja se potrese, pecine se raspukoše,

52 A grobovi otvoriše, te uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika što bijahu umrli.

53 Izidoše iz grobova poslije Isusova uskrsnuca, dodoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima.

Luka 7:14 Zatim pristupi k lijesu, dotace ga se- nosioci stadoše- te rece:»Mladicu, tebi govorim, ustani!»

15 Mrtvac se podiže i pocne govoriti; a Isus ga dade njegovoj majci.

ukljucujuci i sebe samog.

Matej 28:5 A andeo rece ženama:»Ne bojte se! Znam da tražite razapetog Isusa.

6 On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Dodite i vidite mjesto gdje je bio položen,

7 zatim krenite žurno i recite ucenicima njegovim:»Uskrsnuo je od mrtvih i, eto, pred vama ide u Galileju. Ondje cete ga vidjeti.»Eto to vam rekoh.»

On je davao život…

Matej 9:24 rece: «Odstupite, jer djevojka nije umrla, vec spava!» Oni ga ismijavahu.

25 Pošto istjera narod, ude, uze je za ruku, i djevojka ustade.

Luka 6:10 Zatim ih sve naokolo pogleda te rece onom covjeku:»Ispruži ruku!» On ucini tako, i ruka mu ozdravi.

i oduzimao ga…

Matej 21:9 Opazi smokvu kraj puta i pride, ali kako na njoj ne nade ništa, osim lišca, prolke je: «Nikada više ne bilo na tebi roda!» I smokva se smjesta osuši.

20 Kad to vidješe ucenici, zacudiše se te ga upitaše: «Kako se mogla smokva najedanput osušiti?»

21 Isus im odgovori:» Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate ,cinit cete ne samo ono što se dogodilo smokvi nego ce se, ako reknete ovoj gori: Digni se odatle i baci se u more!- i to ce se dogoditi.

22 Sve što s vjerom zamolite dobit cete. «

On je kontrolirao sile prirode:

Matej 8:26 «Malovjerni-rece im- zašto se toliko strašite? Tada ustade, zapovjedi vjetrovima i moru, i nastade duboka tišina.

Luka 5:5 «Ucitelju-odgovori mu Šimun-svu smo se noc trudili, a ništa nismo uhvatili. Ali na tvoju rijec bacit cu mreže.

6 Kad to ucine, uhvate mnogo riba, mreže im se gotovo razdirale.

7 U to dadnu znak svojim sudrugovima u drugoj ladici da bi im došli pomoci. Ovi dodu i napune obje ladice tako da su gotovo tonule.

On je stvarao hranu.

Matej 14:16 Isus im odvrati:»Nije potrebno da odlazi, dajte mu vi jesti.»

17 Oni mu odgovore:»Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe.»

18 «Donesite ih ovamo!» rece im.

19 Zatim naredi svijetu da posjeda po travi. Uze pet kruhova i dvije ribe. Pogleda u nebo te blagoslovi i razlomi kruhove. Zatim ih dade ucenicima, a ucenici svijetu.

20 Svi jedoše i nasitiše se. Pokupiše što pretece: punih dvanaest košara ulomaka.

21 A jelo je oko pet tisuca ljudi, osim žena i djece.

On je pravio vino…

Ivan 2:7 Isus rece slugama:»Napunite posude vodom!» I napuniše ih do vrha.

8 «Sada zahvatite-rece im- i odnesite ravnatelju stola!» Oni odnesoše.

9 Kada ravnatelj stola okusi vodu pretvorenu u vino- on nije znao odakle je vino, ali su znale sluge koje su zahvatale vodu-zovnu zarucnika pa mu rece:

10 «Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si cuvao dobro vino do sada.

On je teleportirao.

Luka 24:30 Dok je sjedio s njima za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi ga pa im ga dade.

31 Njima se otvoriše oci i prepoznaše ga… Ali njega nestade ispred njihovih ociju.

Luka 24:36 Dok su oni još o tom govorili, sam Isus stade medu njih te rece: «Mir vama!»

37 Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha.

38 A on im rece: «Zašto ste zbunjeni? Cemu se takve sumnje radaju u vašim srcima?

39 Pogledajte moje ruke i moje noge, ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa no kostiju kao što vidite da ih ja imam.»

40 Kada to rece, pokaza im ruke i noge.

Luka 24:51I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih; bi uznesen na nebo.

On je hodao po vodi.

Matej 14:25 Za cetvrte nocne straže Isus dode k njima, hodeci po moru.

26 Kada ga opaziše gdje ide po moru, ucenici se preplašiše i rekoše: «Sablast!» te od straha poceše vikati.

27 Ali im Isus odmah rece: «odvažni budite! Ja sam, na bojte se!»

On je imao moc nad zlom:

Matej 4:24Tad se pronese glas o njemu po svoj Siriji, pa su dovodili k njemu sve one koje je mucila kakva nevolja, , razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesecare i uzete, a on ih je ozdravljao.

Matej 8:28Kad stiže na drugu obalu, u gadarski kraj, dodoše mu u susret dva opsjednuta, što su izašli iz grobova. Oni bijahu tako bijesni da nitko nije mogao proci onim putem.

29 I, najedanput povikaše:» Što hoceš od nas Sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas muciš prije vremena?»

30 Nedaleko od njih paslo veliko krdo svinja.

31 Zli duhovi zamole Isusa:» Ako nas istjeraš , pošalji nas u krdo svinja!»

32 «Idite», rece im. Oni izadoše i udoše u svinje. Najedanput, citavo krdo svinja jurnu niz obronak u more i izginu u vodi.

33 A pastiri pobjegoše i, došavši u grad, izvijestiše o svemu što se dogodilo s opsjednutima.

Marko 7:27On joj rece:» Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije pravo djeci oduzeti kruh i baciti ga psicima. «

28 «Jest gospodine- odvrati mu ona- i psici ispod stola jedu djecje mrvice.»

29 «Zbog te rijeci- rece joj- hajde, izašao je zli duh iz tvoje kceri.»

30 Ona se vrati kuci i nade dijete gdje leži na krevetu. Zli duh vec bijaše izašao.

Luka 10-19 Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moc nad svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ništa nece moci nauditi.

Nadalje, rekao je da ce ljudi, u Njegovo ime, ciniti stvari i vece od ovih!

Ivan 14:10 Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govorim sam za sebe rijeci koje vam kažem: Otac koji boravi u meni cini svoja djela.

11 vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inace, vjerujte zbog samih djela.»

12 «zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on ce ciniti djela koja ja cinim. Cinit ce i veca od ovih jer ja idem k Ocu.

13 I što god zamolite u moje ime, ucinit cu, da se proslavi Otac u Sinu.

14 Ma što me zamolili u moje ime, ja cu to uciniti.

Cak nam je rekao i kako…

Marko 11:20 Kad su rano ujutro tuda prolazili, opaziše da se smokva iz korijena osušila.

21 Tada se Petar sjeti pa mu rece: «Rabbi, pogledaj! Osušila se smokva što si ju prokleo.»

22 «Imajte vjeru u Boga- odvrati mu Isus-

23 Zaista, kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: «Digni se i baci u more» i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da ce se dogoditi ono što veli, to ce mu i biti.

24 Zato vam kažem: Što god moleci pitate, vjerujte da ste to vec primili, i bit ce vam.

25 Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe.

Ivan 14:11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inace, vjerujte zbog samih dijela!»

12 Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on ce ciniti djela koja ja cinim. Cinit ce i veca od ovih, jer ja idem k Ocu.

13 I što god zamolite u moje ime, ucinit cu, da se proslavi Otac u Sinu.

14 Ma što me zamolili u moje ime, ja cu to uciniti.

Nitko tko traži bolji život ne može ovo zanemariti… Vas se ocekuje. On je znao da cete doci i tražiti… Pogledajte što ste:

Ivan 1:12 A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime:

13 koji nisu rodeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve- nego od Boga.

Prva Ivanova3:1 Gledajte koliku nam je ljubav otac iskazao da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije uznao.

2 Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što cemo biti, još se nije ocitovalo. Ali znamo: kad se to ocituje, bit cemo mu slicni, jer cemo ga vidjeti onakva kakav jest.

3 Tko god je položio ovu nadu u njega, cisti se od grijeha kao što je on cist.

Dakle, da li ste spremni poceti? Moramo do detalja razmotriti i inteligentno pristupiti citavoj ovoj stvari. Bilo koja Kozmologija koja je vrijedna zrnca soli, krece se neprekidno od Boga do vaše vlastite svijesti.

Iz Vjecne perspektive Života vidite potpuno drugaciju sliku «svijeta» i vašeg odnosa s njim. Bog je svome Sinu dao vlast nad svakim živim stvorom koji se krece… Razmislite što to stvarno znaci… Istraživanjem je ustanovljeno da je svako fizicko kretanje uzrokovano Životom! Tako je vama, djelu Sinovstva, dana vlast nad citavim fizickim univerzumom i nad svim kretanjima u njemu.

Bog je ovo vama dao.

Ako vi niste toga svjesni, to nije Njegova greška. On je samo ono što je uvijek bio i što ce uvijek biti. Vi ste taj koji je uvjeren da nije ništa drugo nego «prah».

U ovom odlucnom trenutku potrebno je da uspostavimo ujednacenu perspektivu. Sada je potrebno da shvatimo što je to Mir i zašto je život ispunjen Mirom tako poželjan. Bog je dao «Covjeku»… a to ukljucuje vas kao pojedinca u Sinovstvu…vlast nad svim, osim nas Njim.

Da se ne udaljavamo, ali ova fascinantna ironija ne može proci nezamijeceno. Ironije je zbog toga jer u fizickom životu to izgleda potpuno suprotno. Mudar pojedinac daje vlast nad citavim svemirom Bogu, i jedino nastoji dobro u sebi naciniti još boljim, a izbjegavati najgore. Naravno, sve ovo je proizvoljno. Citava ideja «dobrog» i «lošeg» je vrlo klimava u fizickom iskustvu… Ipak, pomocu ponašanja «plivaj sa strujom», «prepusti sve Bogu» mi pronalazimo prirodni ritam življenja. Iscjeljenje postižete predajuci kontrolu nad svojim životom Vecem Životu. Ipak, zbog nacina na koji ste stvoreni, vama bi trebala pripadati potpuno drugacija uloga. Vi ne trebate bit žrtva svijeta, vi ga trebate posjedovati. Vi, kao i ostatak Sinovstva.

Ali, tako je kako je, unutar prostora smrtnog covjecanstva postoji mješavina svijeta i Boga… Vi imate svoj smrtni život u univerzumu koji je nacinjen od «praha», ali imate i dah Života.

S obzirom da vam Bog nije dao vlast nad Covjekom dok ste još bili «Cijeli i kao Jedan», a dao vam je vlast nad gotovo svim drugim, sada se nalazite u Duhovnoj okolini gdje je jedino Mir stabilan. Da li vidite zašto? To je zbog toga što se individualnosti, kao aspekti Jedne svijesti, ne mogu u potpunosti ostvariti dok god se ne razriješe konflikti izmedu razlicitih aspekata te svijesti. Morate shvatiti da konflikti izmedu pojedinaca, grupa i nacija samo zatamnjuju Otkrivanje Boga koje se širi kroz i uz pomoc Sinovstva kao cjeline. Nikakva nastojanja ka sjedinjenju ne mogu sadržavati silu ili konflikte jer, po prirodi, jedinstvo se ne može uspostaviti dijeljenjem cjeline.

«Dobro» i «loše» su magloviti u ovom svijetu. Ali sveobuhvatnost nepromjenjivog Životnog Kontinuuma, gradi temelj onoga što svaki pojedinac može zvati «dobrim». Kao «podijeljena individua Jedne Individualnosti» vi nemate nikakav indikator za Sveto ponašanje osim nastojanja da se ponovo približite Cjelini. Uocit cete da svaki cin nacinjen u tom pravcu izgleda «ispravan» . Nasuprot tome, ako promotrite ponašanje koja vas odvaja od ljubavi i unutarnjeg mira, uocit cete da takva djelovanja imaju ugraden osjecaj «krivoga» dok ih vaša duša bilježi. Ako ovo uzmete kao mjeru svog dnevnog života, svog života iz trena u tren, uskoro cete poceti osjecati efekte svoje namjere. Ako se namecete ili ako uzrokujete podjele, osjecat cete se neugodno… zabrinutost, pritisak, depresija, egocentrizam… sve te gadne stvari. Ako ste pak kooperativni u stvarima koje su vam ugodne, ako osjecate jedinstvo i koordinaciju, vidjet cete svu dobrotu svojih djela kako vam se vraca u obliku dogadaja u vašem životu i ugodnih misli u vašem umu.

Sukobi i natjecanja medu pojedincima samo podržavaju podjelu Jednoga, a to je svakako neadekvatan nacin za postizanje cjelovitosti. Dok budete istraživali svoju stvarnu prirodu i svoje sposobnosti, uvidjet cete da jedna osoba ne može stalno dominirati nad drugom. Kolektivno gledajuci, to bi znacilo da «Vi pokušavate vladati Sinovstvom». Nešto tome slicno ne može biti stabilno. Vi niste stvoreni na taj nacin. Nastojanja u kojima neki pojedinac ili neka grupa nastoji zavladati drugim pojedincem ili drugom grupom, ce uvijek završiti promjenom snaga. Stabilnost se postiže jedino voljnom kooperacijom jer vi niste neka izolirana stvar, nego produžetak Života koji dijeli zajednicki cilj sa svom drugom životom.

Trajnu stabilnost možete naci jedino ako gledate prema idealu otkrivenja i vašem izražaju u njemu. Na taj nacin vi svoju individualnost održavate tako da joj dozvoljavate da bude ono što je, kao i što drugima dozvoljavate da budu ono što jesu. Tako cete naci zadovoljenje u odliku «najljepših snova» i «najviših nastojanja». Što više voljno suradujete na otkrivenju cjeline, to joj dajete više stabilnosti i sami sudjelujete u njoj.

Konacni rezultat ovog djelovanja je

ponovna uspostava Jednoga u kojemu su svi njegovi dijelovi slobodno ukljuceni u neogranicenom izražaju Boga.

Još uvijek se nemojte truditi ovo shvatiti…

Moglo bi vam spržiti mozak…

Sada, kad je sve ovo receno, možemo pobliže pogledati Veci Život.

U stihu 27 je receno: «Na sliku svoju stvori Bog Covjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. «

Bog je stvorio jedno koje se sastoji iz dva dijela. On je stvorio «Svoga Sina» muško i žensko. To je cjelina. Muški aspekt nije cjelina bez ženskog, isto kao ni što ženski aspekt nije cjelina bez muškog. «Oni» su zajedno «Covjek stvoren na sliku Božju». Nije važno da to razumijete… U stvari, to ni ne možete. Jedino Sin poznaje Oca. Svi ostali u Sinovstvu (i vi) za sada mogu znati jedino Sina. Ali, vaše ispunjenje je i onako u poznavanju Sina, dakle, dobro je da se tome okrenemo. Sve što je sada potrebno da znamo je da je Bog stvorio Covjeka, a Covjek je stvorio vas… a sve to je Jedan Život. Dozvolite si da ovo postane premisa na kojoj cete graditi svoji filozofiju života, kao i cilj kome cete težiti dok se razvijate ka vecoj svijesti.

S obzirom da ste bili «Jadan sa Svima» kad ste stvoreni, vi ste i sada «Jedan sa Svima». Svako opažanje koje se protivi ovome, samo služi tome da rasvjetljuje vaš «problem». Istraživanja nam to dokazuju, isto kao što nam pokazuju i nacin na koji da se izdignemo iznad tog problema.

Tendencija da ignorirate Jedno vas odvaja od stabilne platforme na kojoj se temelji vaše bice. U vašem sadašnjem stanju uma, vi niste Jadan sa Svima. Suprotno tome, vaša percepcija vas uvjerava da je Sve razlicito. U tome stanju nema stabilnosti i kao rezultat toga, covjecanstvo je stvorilo nestabilan svijet. Pa ipak, Muško/Žensko Jedinstvo vašega porijekla je stvarnije od svijeta u kojemu živite smrtni život. U stvari, to je stvarnost na kojoj se gradi vaš život. Ako ignorirate urodeno jedinstvo, onda krivo tumacite opažanja i vjerujete u izolaciju, bol, tamu i smrt. Ako pak, prigrlite Jedno, naucit cete da se, ono što je Bog stvorio, ne može promijeniti, a sve ostalo je samo privremeno stvarno i to samo u pojavnosti, u ogromnom kozmosu upitnih i vjecno promjenjivih krugova.

U stvarnosti koju je Bog stvorio nema nedosljednosti. Sve što je Bog stvorio je nepromjenjivo i vjecno dosljedno. Zbog toga, Jedno je vjecno prisutno. U odnosu na njega, svaka percepcija promjene, straha ili smrti je samo privremena. Ipak, u fizickoj realnosti koju uocavate izvan i oko vas, sve obiluje nedosljednostima. Promjena je zakon. Ništa ne miruje. Strah je snaga prirode. Smrt je završna rijec. Možda žalosno, ali svakako istinito, vecini ljudi smrtni svijet je stvarniji nego Život koji ga stvara.

Velikoj vecini je nemoguce prihvatiti postojanje obiju ovih stvarnosti u isto vrijeme. To je apsurdno jer je univerzum privremen, a Život nepromjenjiv. Stvarnost je ono što se ne mijenja. Ono što se mijenja je, u najboljem slucaju, samo privremeno stvarno pa i tada, ništa ne može biti «stvarno za sada», nešto može bit ili stvarno ili nestvarno.

Ako paralelno pogledamo privremeno i Vjecno, vidjet cemo da nema sumnje u to što je stvarno. Citav univerzum ce nestati, a Život ce i dalje biti stalan kao što je uvijek i bio. Ne može se usporedivati nešto što vjecno traje sa necime što prolazi. Da li cete vjerovati vjecno nepromjenjivom Bogu ili kaosu vjecno promjenjivog svijeta svjetova nad svjetovima? Naravno, ovo pitanje samo daje odgovor…

Svako Božje dijete ima vlast nad svim stvarima u vremenu. Sposobnost, dana od Boga i nikada više oduzeta, je pravo. Vaša odluka da ogranicite tu definiciju vašeg bica, ju ni najmanje ne mijenja. Ona je samo zatamnjuje.

Reci da je «sposobnost pravo», je opcenita, ali i vrlo specificna izjava. Opcenito, citav univerzum je vaš i vi ga posjedujete. On pripada Sinovstvu, a vi ste dio te vjecne strukture života. Vama, koje je Bog stvorio, sve to je od Njega dano. Ako negdje drugdje, na nekim drugim planetima, postoje «sinovo Božji», neka bude tako. To cete znati kada sami vidite. I na ovoj našoj planeti ima dovoljno razlicitosti kojima se treba prilagoditi… Još nam nije jasno ni što je sa kitovima i delfinima. Dio cuda koje sa sada otvara pred vama je ucenje o razlikama medu Božjom djecom… i o razlikama vaših vlastitih izražaja u vremenima koja su davno zaboravljena.

Sposobnost da imate ono što vam je Bog dao vam daje pravo da to imate. Bog vam je vec dao sve što postoji, dakle, vaše pravo na to je uspostavljeno.

Specificno gledano, vi živite svoj dnevni život u kojemu svakog trenutka donosite odluke. Vaša sposobnost se odreduje tome kako nešto radite i kakve rezultate ta djelovanja proizvode. Cak i ovdje, sposobnost da nešto napravite je vaše pravo. Ako nešto možete napraviti, vi imate Bogom dano pravo da to napravite. Ne treba vam dozvola ni od koga, ni od koje grupe «nekih». Vi to možete napraviti naprosto zato što možete. U univerzumu, sposobnost je pravo.

Sada, s tim znanjem koje posjedujete, suocavate se s vašim Stvoriteljem. Mudro se koristite time. Vaša smrtna priroda vam sada daje dokaze o tome kako je ovo opasna zamisao, ali morate imati na umu da se sada ne obracamo smrtnom bicu.

Sada samo primate informacije koje ste zaboravili. Zapamtite, ovo je istina za SVE, a ne samo za neke. Bog je, u pocetku, stvorio samo Jednog Sina kojega zovemo «Covjek». Stvorio je «Covjeka» muško i žensko. Sve individualnosti potjecu iz tog jednog jedinog izvora.

Vaša odluka da podržavate tip individualnosti onakav kakav je u smrtnom svijetu današnje civilizacije, nije ono što je Bog stvorio. Vi sami sebe definirate. To nije stvarno i to nece potrajati… U stvari, vi se mijenjate cak i u vlastitoj svijesti i vlastitom iskustvu. Bez obzira kako vam se vaši dani cinili stvarni, bez obzira koliko dokazivali da je smrtnost stvarna, sve ce to proci. Ostat ce samo ono što je Bog stvorio. Vi ste jedno sa citavim životom. Nema nicega što treba braniti jer ce sve smrtno nestati samo da bi otkrilo jedinstveni kontinuitet Života. Vi, vjecno bice, ne morate strepiti nad nicim smrtnim. Vaše postojanje i dobrobit su sigurni u Bogu, u vašem izvoru.

Ljudi vjeruju da pomocu sile mogu uzeti od drugih ljudi i od prirode, sve ono što žele. Taj krivi zakljucak mora nestati. Sila ne osigurava siguran život, ona ga nepovratno destabilizira. Bez obzira što radili drugoj osobi to se isto dogada i vašem Duhu, istog trenutka kada se dogodi i Duhu te druge osobe. «Njegov» Duh i «Vaš» Duh su jedan Duh. Svi smo mi jedinstveni izražaji Jednog Sina, a Jedan Sin nije kompletan bez svake pojedine osobe.

Ako, unutar ogranicene percepcije života, osoba misli da ima sposobnost, a samim time i pravo, da naudi nekome, ubrzo ce shvatiti da je u krivu. Nitko nema sposobnost da naudi drugome, a da pri tome i sam sebe ne povrijedi… Mnogi ljudi to pokušavaju, ali, onda se ubrzo pokaže ociti nedostatak sposobnosti. Što više sile primjenjujete u ostvarenju želje, to ce teže biti doseci njeno zadovoljenje. Kada naudite drugima, i vaše ja je povrijedeno i ispunjenje je nemoguce dosegnuti. To je istina jer je jedinstvo Sinovstva prikriveno nasiljem izmedu individuama… a samim tim i Božji Darovi.

Kada se moc koristi kao sila protiv volje druge individue, nije pravo, a ni pokazatelj sposobnosti. To je nesposobnost. Sposobnost znaci da ja nije povrijedeno nikakvom akcijom koja se poduzima. U stvari, ako ste povrijedeni nekim djelovanjem, to ukazuje na nedostatak sposobnosti, trenutno ili trajno.

Ljudi nemaju sposobnost niti pravo da nanose štetu Sinovstvu kao niti bilo kojem izražaju Sinovstva. Cak je i ucestvovanje u tome smiješno. Vaše pravo da djelujete, pred Licem Boga, jednako je sposobnosti da to cinite. S obzirom da ne postoji nikakva sposobnost koja može proizvoditi rasipanje bilo koje vrste, a da se direktno ne osjete posljedice tog djelovanja, nema toga prava koje može opravdate djelovanja takve vrste.

Vaša snaga se razvija onoliko koliko razvijate sposobnost da ju izrazite. Vi ne možete umanjiti svoju snagu, niti ju promijeniti na bilo koji nacin. Ipak, možete ju ograniciti vjerovanjima koja ju zatamnjuju i iskrivljuju krivim zakljuccima. Takoder ju možete izgradivati vjerovanjima koja otkrivaju otvoreni um.

Vec ste ozbiljno zasjenili Bogom dane sposobnosti. Toliko ste se poistovjetili sa smrtnim tijelom da svoju krhkost i ograniceno vrijeme koje provodite ovdje, uzimate zdravo za gotovo. Vjerovanja u tom podrucju su tako cvrsta, da se perspektive koje nude drugacija rješenja, uglavnom krivo shvacaju i cak i izruguju…

Strah je cudna sila… Ljudi su ginuli u neizrecivoj agoniji, mukama i bolu, samo zato što su spomenuli mogucnost da ljudska bica nisu tako bijedna i besmislena kao što se pretvaraju da jesu… Ipak, ništa ne može biti jednostavnije od razumijevanja da ste Duh, koji je Vjecan, Stvoren, kojemu je zauvijek dan Blagoslov i svrha od samoga Boga. Ništa ne može ugroziti tu Prvenstvenu i Apsolutnu Istinu, ukoliko vi sami to ne dozvolite.

Stvarnost vašega samoodredenja se dogada unutar vjecnog kontinuuma Života. Ne postoji nikakvo «Veliko Nepoznavanje» osim vjecno postojece misterije Božjeg Otkrivenja, koja ispunjava prazninu. Unutar Životnog Kontinuuma, ništa nije skriveno. Ona je naprosto ono što je. Život je složen. Postoje razlicite komponente koje se slažu kako bi tvorile okolinu izražaja. Kompleksnost života je nesaglediva, a to mnoštvo je potrebno da bi se mogli i približiti cjelini…

Ipak, Bog je srž svega. On se takoder iskazuje kroz strukturu Života…kao Otkrivenje.. kao sve što vas cini…cudo Životnog kontinuuma ceka.

Uocite da postoji razlika izmedu onoga što je Bog stvorio i onoga što Bog cini sa stvorenim.

Bog je stvorio Nebo i Zemlju. On je pokrenuo svoj Duh da lebdi nad njima. Dakle, Bog je nešto stvorio, ali onda je to prožeo svojim vlastitim Duhom. Vidite li? On je stvorio mjesto i pokrenuo ga vlastitom Voljom.

U tome trenutku postoji samo mjesto i Božji Duh koji se krece nad njime. Onda je Bog progovorio: «Neka bude Svjetlo.» Ovo je prva kreacija unutar Kreacije «Neba i Zemlje». Božji Duh koji se krece i izražaj Boga, pretvorili su stvorenu stvar u stvorenu strukturu. Uocavate li slojeve?

U pocetku postoji samo Bog.

Onda

stvorena

struktura

Neba i Zemlje.

Nad tim

Bog pokrece svoj duh

i uzrokuje slijedeci sloj Kreacije.

Svjetlo nije postojalo

prije Neba i Zemlje.

Svijetlo još nije postojalo dok je Duh Božji lebdio nad vodama. Svjetlo nije postojalo dok Bog nije prouzrocio njegovo postojanje nad strukturom pred-kreacije. Samo postojanje svijetlosti je odredeno dubinama (vodama). Svijetlo nije bilo prvo što je stvoreno. Svjetlo nije moglo postojati bez neba i Zemlje. Ono zahtjeve mjesto na kojemu se može dogadati.

Sada cemo radi djelatne upotrebe razraditi primarnu interakciju. Postoji novi sloj i on je (unutar parametara svoga postojanja) zasebna jedinica. Bog je uspješno izrazio svoju Volju i Namjeru unutar strukture koju je stvorio. To je Njegova Kreacija. Ovaj primjer ce nam pomoci:

Potrebno je izgraditi kucu i prvo pronalazimo majstore koji ce graditi. Kada graditelji stignu, tu još nema nicega, barem nicega što bi se moglo nazvati kuca. Postoji samo prazan prostor na kojemu ce se ta kuca izgraditi.

Nacinjeno je mjesto za novu kucu. Sagradeni su temelji i na njima pocinje gradnja…

Dok se kuca gradi, graditelji žive svoj život… Njihova primarna stvarnost su pravila po kojima grade.

Posljednji dan gradnje donosi nam gotovu kucu. Gradnja je završena i stanar se može useliti. Kuca, sada kad je završena, više nije rad koji se izvršava, niti problem fizickih resursa za gradnju. Sve je to sada prošlost. To je sada kuca. Njeno stvaranje je završeno i sada zapocinje život onoga za što je kuca i stvarana. Stanar kuce se uglavnom ne brine za probleme gradnje kuce, sve dok je to za njega «dobra kuca». Kuca postaje okolina za svog stanara.

… Na taj nacin postoji i Božja Kreacija. Kreacija je Tri-u-jednome, Otac (Bog), Sin (Svjetlo) i Sveti Duh (koji se krece nad vodama). To je sve što je Bog napravio iz praznine. Bog je napravio mjesto da bi se Njegov Duh izrazio u Životnom izražaju, a onda da se on izražava nad njima… On je «sagradio kucu» i «uselio se« u nju.

To je apsolutno «Tijelo Života»…

Ono je potpuno.

Sve drugo se dogada unutar ovog Otkrivenja Boga. To nije fizicki izražaj. To je izražaj Života. Dobro bi bilo da ovu misao pomno razmotrite. Sve što je u Božjoj Kreaciji, sve što ju cini, ukljucujuci i fizicki univerzum kao cjelinu (u stvari, fizicki svemir je samo jedan sloj univerzuma) dogada se kao ponavljanje vec prije uspostavljenog stanja.

Možete uociti da je taj mehanizam…

koji tvori tijelo Života i koristi ga

kao namjeru i medij izražaja

…isti onaj mehanizam koji se izražava kroz sve aspekte Kreacije i koji formira kontinuitet Života od odvojenih promjena i razlicitosti ka Vjecno Nepromjenjivom stanju Boga.

Ovdje postoji pravilo. Percepcija promjena je samo segment percepcije Jednoga. Promjene možete svugdje uociti, ali u Duhu, tamo gdje je perspektiva Vjecna, postoje samo beskrajne mogucnosti u razlicitim fazama izražaja.

Shvatite da je fizicki svemir ponavljanje koje slijedi prvotno ponavljanje koje je Bog koristio da bi stvorio Život koji svi mi dijelimo, i Mjesto na kojem taj život dijelimo. U pravom smislu rijeci, fizicki univerzum je odraz životnog kontinuuma. On je izvještaj o životnom kontinuumu. Sin upotrebljava istu metodu, da bi stvorio fizicki univerzum, istu onu koju je Bog upotrijebio kad je stvarao Njega. Ta metoda, bez obzira koliko apstraktna ili koliko specificna bila njena primjena, je univerzalna metoda kojom se služi Duh da bi se izrazio bilo gdje i kroz bilo koji medij. To zamjecujemo u svim aspektima Života i življenja.

To je mehanizam Trojstva koji je objašnjen u SelfComu.

To je:

Voljni Izražaj

stvoren namjerom, metodom i medijem,

koji se sjedinjuje pod nadzorom svijesti

radi izražajnog stvaranja…

Puna usta velikih rijeci, ali, hej, ovo je velika Kreacija.

Ovdje nalazimo potpuno drugaciji definiciju fizickog svemira, od one koju nam nude autori moderne znanosti. Jedno je sigurno, u «Živucoj strukturi Života» nema cestica. Postojanje svjetskih «cestica» je dokaz pogrešnih uputa do kojih je dovelo znanstveno promatranje. Cestica, cak i kada ju vidimo kao jedno, je više dokaz zasljepljenja nego što je rezultat razmatranja. Može postojati logicki sistem koji dozvoljava termin «dogadaj» i to je izraz koji je najbliži srži stvarnosti. Cak je i to pogrešno do izvjesne mjere jer se nastoji postaviti cestice kao temelj dogadaja, a to naprosto nije tako… Cestice ne postoje… Fizicki dokazi to, doduše, potpuno poricu, ali vi niste fizicko bice. Vi ste živuci Duh. Dozvolite ovim rijecima da budu uz vas i da vam donesu potpuno razjašnjenje…

Ne postoji mjesto u univerzumu koje je bez života. To nije religija, to nije znanost… to je naprosto cinjenica… Život je primarna okolina življenja. Nema drugog nacina da se to kaže. Mi se nalazimo u sistemu oformljenih okolina izraženog života. Sve je živo i sve je to izražaj svoga Stvoritelja. Vaš identitet se nalazi na skali «humanog», ali to je samo dio vašeg nasljeda. Kao cjelina, Životni Kontinuum je prelijevanje Života u Življenje… Prijelaz uzroka u posljedicu…

Svaku stvar možemo zvati cesticom, ali bez obzira kako uska bila interpretacija, nema sumnje da je svaka stvar složeni dogadaj, to su cak i atomi. Ništa ne možemo izdvojiti i navesti kao primjer cestice. Bilo da pobliže pogledamo ili da odstupimo, definicija se potpuno mijenja.

Ništa nije cestica.

Atom je složeni izražaj subatomskih sila.

Mineral je složeni izražaj atoma.

Objekt je složeni izražaj minerala…

Onda se ti dijelovi slažu i cine stvari…

To je beskrajan proces, ali ništa nije cestica…

To je Život kroz kretanje Življenja. U njemu ne postoje izolirani izražaji.

Zamislite Životnu Energiju koja daje snagu univerzumu kroz poseban pritisak… stalni nagon ka širenju… Cestice nisu dio toga. Dogadaji se udružuju kako bi tvorili objekte u vremenu, ali niti jedna stvar nije odvojena od drugih. Sve je Život u kretanju. Zaboravite ideju o fizickom svemiru koji se sastoji od cestica. To ne ide. Umjesto toga slobodno usporedite univerzum sa super rijetkim plinom koji se krece oko odredenih centara i izvršava namjeru svoga uzroka.

Život, u ulozi izvora energije izražaja u Kreaciji, je vjecno šireci poticaj Boga. To je tok koji nikada ne prestaje. To je rezultat izražaja Božjeg Otkrivenja. Taj «pritisak kreativnog izražaja» može biti kanaliziran na nebrojeno mnogo nacina. On formira primarnu okolinu u kojoj se zacinju sve druge okoline. Sve cestice, u bilo kojim mjerilima, su složeni izražaji Izvora.

Kao vjecni izražaj Boga, život je pritisak. On se vjecno širi. Pa ipak, to nije širenje prema van u kojem nema nikakve povezanosti… On nece jednostavno stati na nekom mjestu kao što stane voda koju prolijemo. Život u procesu Življenja vraca informacije prema nazad. On je povezan tako da izvor nekog dogadaja doživljava efekte tog dogadaja. Život je povezan s medijem kroz koji se izražava i sa okolinom u kojoj je izražen.

Izražaj, kroz medij, postaje rezultat namjere. Izražaj je takoder osjetljiv na odgovore okoline u kojoj je izražen. Izražaj, osnažen namjerom, izražava tu namjeru na najbolji moguci nacin, u okolini u koju je izražen. Okolina testira izražaj, uoblicuje ga , i na taj nacin, dovodi ga u stanje koje je najbliže ponavljanju namjere. Interakcija izmedu namjere, medija i okoline, kroz izražaj, formira povratne informacije.

Izražaj je ono što se promatracu cini kao cestica. To, pak nije jedinica, vec živi spoj kooperativnih odnosa.

Stvarno stanje odredene cestice se može

lako razumjeti u svakoj danoj situaciji

ako se analizira kroz perspektivu

više povezanih

odnosa.

Na primjer, odredeni izražaj ce posjedovati «unutarnju svijest» o efektu koji ima na okolinu i jasnu ideju o namjeri koja mu daje snagu. To ce biti ili «cini dobro» ili «cini loše» ako se pita o vrijednosti, ili «tocka djelovanja» ako se pita o kvaliteti izražavanja namjere izvora. Što bude jasnije ponavljanje namjere, to je «bolje obavljeno» ono za što je stvoreno da bude… Na nivou izražaja minerala to su «uvjeti» nekog objekta. U razini izražaja životinjskog svijeta, to je «kako dobro funkcionira». U vama, pak, to je «kako se osjecate».

Takoder, svaki izražaj ce zadržati odnos sa svojim izvorom koji predstavlja njegovu «svijest» u svakom pojedinom trenutku. Što je izražaj svjesniji namjere svoga izvora, to ce ta namjera biti bolje izražena… To se zove «Biti ono što je». Na dnu ove ljestvice se nalazi ono što se najslabije izražava. Nema nikakve akumulirane namjere, izražaj jedino zamišlja namjeru. Na vrhu skale, izražaj je potpuno obuzet namjerom i postaje posebno aktivan u izražavanju namjere.

Tu djeluje poseban mehanizam. To je vrlo pokretljiv mehanizam, ali da bi ga promotrili moramo se koristiti stabilnim modelom. Ako razmatramo «stanje cestica», «stanje dogadaja» i «Složene perspektive» , nužno je da uspostavimo pristup koji je lako razumljiv i lako upotrebljiv da bi formulirao sve koncepte i komunikacijske nalaze.

Moramo razjasniti nacin na koji se namjera širi, akumulira i izražava u okolini u obliku izražaja. Tu svakako nema nikakvih tajni… Ako išta možemo dobiti iz razmatranja Života koji živi, onda je to potpuna jasnoca.

Kao elektromagnetski spektar, koji je sam po sebi odraz spektralne prirode Životnog Kontinuuma, i Životni Kontinuum možemo vidjeti kao kvantitativan i relativan.

Kvantitativno, Život vidimo kao «življenje». To se vidi u širenju iz jedne okoline u drugu. Takvo širenje upravlja samo sobom proširujuci svoju volju na razlicite forme izražaja. Ono zahtjeva okolinu u kojoj ce postojati, ako uopce treba postojati… Kvantitativni aspekt Životnog Kontinuuma odnosi se na izražaj i prevodenje namjere iz jedne okoline u drugu.

Relativno, Životno Kontinuum gledamo kao okolinu. To je pogled izvana. To je Život gledan «izvana» kao «življenje» unutar Života ili kroz njega.

Oba ova nacina su samo dvije perspektive jednoga. Važno je razumijevati upotrebu rijeci «Život» i «življenje». Ove dvije pojavnosti Jednoga su temeljni elementi Protokola koji je definiran u ovom dokumentu. Život je namjera ili izvor «energije». Njegov Iskon je pulsiranje Boga dok se On izražava kroz i u Životnom Kontinuumu. Življenje je izražena namjera, energija aktivirana u neko odredeno «dogadanje».To je vibracijski odgovor pulsiranju Života. Svi aspekti pojavnosti baziraju se na dinamici Života i življenja.

Život je ono što nastaje iz Iskona i od Stvoritelja svega poznatog. Možete ga vizualizirati kao nositelja svih pojedinih varijacija. To je pulsirajuci pomak. Kao cjelina on se još uvijek širi. Nije poznato kamo se širi i što ce postati.

Življenje je ono što Život «cini» dok se širi od Iskona kroz mnoge aspekte Otkrivenja. Življenje je temelj univerzuma, isto kao što su to energija, vrijeme i prostor. Življenje sadržava sve «zakona prirode». Sve promjene su manifestacija i reakcija na Život i prema Životu, u procesu življenja.

Ovdje je iznesena vrlo jednostavna ideja.

Iskon izražava Život,

a Život se izražava kroz tokove življenja.

To je isto kao kad se kaže «Bog je podario život Covjeku i Covjek živi Život koji mu je Bog dao u Njegovoj Kreaciji»…Osim što to ovdje nisu samo Bog i Krist. Oni sve uzrokuju, ali to još ukljucuje i vas i svaki drugi izražaj u Kreaciji. Svi izražaji unutar Životnog Kontinuuma djeluju na isti nacin.

Protokol koji je ovdje iznesen je nužno uopcen jer definira srž svih aspekata procesa Življenja. Specificna primjena tog protokola odreduje njegovu svrhu. Da bi mogli razviti razumijevanje o osnovnim pojmovima koji su ovdje izneseni, pocnite sa pojmom o Kreaciji, onako kako je iznesen u Bibliji.

Život se izražava u fazama. Uspostavlja se stabilno stanje, a zatim se na njemu gradi slijedeci sloj. Taj proces je definiran i prvom poglavlju Postanka. Prvo je uspostavljena okolina za slijedeci izražaj (Nebo i Zemlja koji su prazni i bez oblika), tada se formira energija (rijecju izazvano svjetlo). To je bio prvi dan. To je uspostavilo stabilno stanje za daljnji razvoj. Uspostavljena je energijom ispunjena okolina.

Nakon toga uveden je red u okolinu. Nebeski svod i podjela voda stvorili su prve razlike u okolini. To je bio drugi dan. Ta struktura, nebeski svod, koji je drugoga dana izražen na bezoblicnoj zemlji, naziva se Nebo. To je receno u stihu 8 prvog poglavlja Postanka (A svod prozva Bog nebo…)

Ali, Nebo je postojalo i prvoga dana. Prvu stvar koju je Bog stvorio bilo je Nebo. Dakle, drugoga dana, kada je Bog svod prozvao Nebom, on mu je dodijelio ulogu.

Svod

se pojavljuje

kao ponavljanje

izvornog Neba.

Izvorno nebo se nalazi

unutar primarne strukture

Neba i Zemlje

koja je

stvorena dan

ranije.

Sve ovo

sub-kreacija originalne strukture.

Na taj nacin originalna struktura više nije bez forme, više nije praznina. Ona sadržava minimum uvjeta onoga što ju je izrazilo. To su medusobno povezane komponente, prvo ponavljanje. Sve ovo dogodilo se u prva dva dana.

Ako nam analogija može pomoci, onda cemo se poslužiti dobro poznatim objektima. Zamislite «Bog, Kreacija; Život i Življenje» kao «osobu, kompjuter, softver i produktivnost». Ova gruba usporedba ima znacaja samo zbog toga što je funkcionalna povezanost u oba slucaja vrlo slicna…To je usporedba koja nam može pojasniti ovaj vrlo apstraktan problem.

Prvo što postoji su Bog i osoba. U ovom primjeru, Bog je za kreaciju ono što je osoba za kompjuter. Kompjutere prave ljudi. Oni nisu jedino što ljudi prave, oni nisu jedino što se dogada u životu ljudi, pa ipak, sve što kompjuter je, sve što može napraviti, je rezultat kreativnog rada ljudi.

Nakon toga osoba stavlja softver u kompjuter. Kada je softver instaliran, kompjuter više nije nefunkcionalna jedinica. On sada ima sposobnost izraziti namjeru osobe koja ga upotrebljava. To su «vode» iz kojih izvire sav izražaj koji nam kompjuter daje, u skladu sa njegovim mogucnostima, u skladu sa softverom koji je instaliran i u skladu sa sposobnostima osobe koja se njime koristi.

S obzirom da je citav ovaj koncept potpuno nov, može vam stvarati poteškoce da ga u potpunosti prihvatite… odmorite se… odajte si priznanje što ste se uopce odlucili da ovo procitate… Nagrada za trud ce biti velika… Idite, zabavite se malo, napravite nešto što vas veseli… uživajte u jednostavnoj cinjenici da postojite… Onda se vratite svježi i znatiželjni.