Ali Bog- Knjiga I

 

DIO 1-2

 

Bog sve to vidi… Da li shvacate da njegova Ljubav nije potpuna dok god je i vi niste svjesni? Vi uskracujete radost postojanja i sebi i Bogu sve dok vjerujete da ste smrtni. To je neizmjeran gubitak… gubitak za vas. To je gubitak i za Boga. To je gubitak za Životni Kontinuum kao cjelinu. Vjerojatno ste primijetili trunku krivnje kada razmišljate o Bogu… ili možda strah i zabrinutost… nešto kao osjecaj da ste uradili nešto krivo…

 

Pa, krivo je poricati ono što jeste.

 

U to nema sumnje. Ali prenositi tu krivnju u vjerovanje o tome što Bog misli o vama je takoder krivo. Vi ste za Boga i dalje savršeni upravo onako kako ste uvijek i bili. Božja apsolutna ljubav prema vama je onakva kakva je uvijek bila i kakva ce uvijek biti. Vi ste ti koji stvarate udaljenosti. Ne postoji nikakva kazna zbog toga što ste se okrenuli od Boga, ništa osim podijeljenog uma ispunjenog tamom i strahom. Nikakva kazna vas ne ceka kada mu se vratite. Jedino što ceka na vas je mjesto koje ste ostavili, mjesto koje je prazno bez vas. To je sve. Patnja nije razlog zbog kojeg vas je Bog stvorio. Istina je potpuno suprotna. Bog vas je stvorio da budete produžetak Njegove Radosti i Ljubavi koje On osjeca za citavu Kreaciju. On vas je stvorio da vladate Kreacijom… da ju napunite i podcinite… da li se sjecate?

 

Sada smo se suocili s jednim pitanjem kojim se naprosto MORAMO pozabaviti…

 

Ova misao ce promijeniti vaš život, ako dozvolite…

 

Hmmm. Možda da zastanemo na trenutak. Napravite malu pauzu. Pogledajte prema gore, ma gdje bili, i duboko udahnite…Ahhh. Sada malo usporite… Mislite ne nešto toplo, meko i puno ljubavi… Prigrlite to… nasmiješite se.. Nije li cudesno razmišljati o svemu ovome? Bilo bi dobro povuci se i o svemu ovome misliti samo kao o nekoj zanimljivoj prici…

 

Da, zanimljivo je,

ali, hej, što je to u životu dobro a da je dosadno?

Samo, toliko je patnje u životu…

 

 

Toliko suza…

Toliko bola u današnjem svijetu…

 

Ne bi li barem trebali promijeniti nacin na koji razmišljamo o stvarima oko nas?

 

Ne cini li vam se u redu da bi ljudska bica

trebala živjeti sa punim saznanjem tko su,

što su,

i zašto su…

i u Radosti…

i Ljubavi koja uzdiže i osnažuje?

 

DA.

 

Ako se na trenutak odvojite od svojih strahova i mirno sjednete, osjetit cete da je to ispravno… ali ti osjecaji su vas vec prije izdali. U tome je problem. Sada ste «prekaljeni». Niste vi budala. Naucili ste biti oprezni i obuzdavati osjecaje…

 

Pitanje je: «Pa što onda?» Vidite, ono kroz što ste prošli nas sada ne brine. Jedino što sada morate znati je da postojite. Bez obzira što ste do sada napravili, bez obzira što su vama napravili, vi postojite sada. Necin na koji odredujete to postojanje je ono što odreduje ovaj svijet. Jedina razlika izmedu «plitke» i «duboke» osobe je njihova filozofija života. Što se više vaša životna filozofija okrece životu, to više od života primate. Dubokoumnost, karakter, otvorenost, neustrašivost, i sve ostale dobre stvari su direktan proizvod unutarnje stabilnosti. Unutarnju stabilnost možemo imati kada živimo unutar sistema vjerovanja koji «sadržava trenutak». Drugim rijecima, vi posjedujete unutarnju stabilnost kada u svakom pojedinom trenutku radite sve ono što je u sklopu vaših mogucnosti da bi se suprostavili i nosili sa izazovima. Nestabilnost nastaje kada ste gurnuti van mogucnosti vaših vjerovanja. S obzirom da je to tako, što širi sistem vjerovanja posjedujete, vece su i vaše mogucnosti da se nosite sa svime što vam život donosi.

 

Vjerojatno vam do sada još nije potpuno jasna cinjenica da ste Vjecno bice, stvoreno od Boga. Zvuci dobro, možda… ili možda ne… nema veze. Uistinu, što god vi mislili da ste, nije daleko od toga… Dakle: kada pronadete nacin da sebe vidite u jednoj vecoj slici, postat cete svjesni vece dubine vašeg životnog iskustva. «Bunar iz kojega crpite» je sve veci i dublji. To je dobro. Probajte… Poanta je u tome da ste sada sagledali jedan koncept samoodredenja koji se podudara sa onim koji ste dobili kada ste bili stvoreni. Na taj nacin, kada sagledate svoje pravo mjesto, vi se ukljucujete u citav univerzum…

 

Razlicite kulture odredivale su porijeklo smrtnog svijeta i života koji on izražava, na razlicite nacine. Ta velika svjedocanstva nazivaju se «Kozmologija». Mnoga od njih je gotovo nemoguce razumjeti. Što zbog neadekvatnih prijevoda, što zbog nedorecenih misli autora, površnom promatracu mnoge kozmologije izgledaju potpuno besmislene. Jedno od krasnih svjedocanstava o porijeklu svijeta ja dano u prvom poglavlju Biblije. Ono je dano samo u kratkim crtama, ali i mnoge druge filozofije pocinju na taj nacin, a onda se šire u mnogim pravcima… Srž toga je da je izvor… Ljubavi… stvorio odredenu strukturu i udahnuo joj život. Cineci to, On stvara svoju sliku unutar Kreacije… muško i žensko… i onima stvorenima na svoju sliku daje da vladaju citavom kreacijom. Što se nakon toga dogadalo razlikuje se u mnogim tumacenjima… Ako vas interesira, to možete sami prouciti. Biblija vam tu nudi dovoljno informacija. Ako volite Bibliju, uživat cete u tome. Ako pak na poznajete Bibliju, imat cete priliku da razmislite o nekim svojim predrasudama.

 

Evo te duboke misli:

 

Da li ste ikada razmišljali o tome da postoje dva stvaranja u Bibliji? … Dakle, da li ste uocili da prvo poglavlje Knjige Postanka u potpunosti opisuje stvaranje… kompletno? Sve je napravljeno u prvih šest dana… Citava kreacija je napunjena Životom i dana covjeku da njima vlada, napuni je i sebi podloži… Sve je završeno… Gotovo…  U prvom stihu drugog poglavlja Postanka možete vidjeti da je stvaranje završeno… (Postanak 2:1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.) Da li vama to zvuci kao gotov posao? Kreacija je završena i naseljena. Nije recena niti jedna jedina rijec o Životnom Kontinuumu ili o njegovoj svrsi. Sve o postanku Kreacije nalazi se u prvom poglavlju. Tocka.

 

Slijedeci dan je bio dan odmora, a nakon toga, u cetvrtom stihu drugog poglavlja, «Jahve Bog» sve uzdiže i pocinje raditi unutar Kreacije… (Postanak 2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani, kada je Jahve Bog sazdao nebo i zemlju,

 

5 još nije bilo nikakvog poljskog grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve Bog još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo covjeka da zemlju obraduje.)…Ovdje vidite kako Covjek prihvaca dominaciju nad citavom Kreacijom koja mu je dana od Boga… Jahve Bog nije izvor Kreacije. Jahve Bog je njen gospodar. Jahve Bog je Covjek, stvoren na Božju sliku. Jedan Život sa dvostrukom prirodom.

 

Uocite da u cetvrtom i petom stihu Jahve Bog ništa ne cini s Kreacijom. On jedino preuzima komandu nad njom. Pogledajte pažljivo:  Bog je stvorio nebo i zemlju i Postanku 1:1 ( Postanak1.1 I pocetku stvori Bog nebo i zemlju.) U Drugom pak poglavlju, u cetvrtom stihu kaže se Postanak 2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani, kad je Jahve Bog sazdao nebo i zemlju) To je stvaranje unutar stvaranja, vidite li? «Postanak neba i zemlje» znaci da mi imamo posla s onim sto je nastalo iz Božje kreacije… Sada Jahve Bog stvara zemlju i nebo… On svoju Kreaciju stvara obrnutim redom od Boga… Jahve Bog stvara zemlju i nebo… ne nebo i zemlju.

 

To je važno pitanje jer ono vam otvara put natrag k Bogu. Zašto je tako važno? Zato što vašim umom vlada tama. Kada zatvorite oci vi više ne vidite. Vi ne znate tko ste. Ne znate odakle potjecete. Ne znate kamo idete… Imate nekakva objašnjenja za ta pitanja, nekako to pokrivate, ali zasigurno ne znate… Važno je zbog toga što ste vi istinski Vjecni. Bez obzira na sve dokaze koji vam govore da ste krhki i smrtni, vi to niste. Vi ste stvoreni Božanski. Sam Bog je u vama i sada, ceka svojom vjecnom strpljivošcu da se vratite kuci. Da li istina može biti tako jednostavna??? Jedino što trebate je da sami pogledate i otkriti cete istinu. Ono što ste stvarno ceka na vas da to uocite, jedino što treba je da iskreno, otvorena uma i srca pogledate… i da se okrenete Bogu.

 

Dakle: Bog je stvorio Covjeka od Duhom pokrenutog Živog svjetla, a Jahve Bog je stvorio covjeka od «praha zemaljskog»…plus najvažniji element… «Dah Života». To piše u sedmom stihu drugog poglavlja Postanka.

 

Postanak 2:7 Jahve Bog napravi covjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane covjek živa duša.

 

Zadržite se na trenutak na nastanku vaše besmrtne buše.

 

Jahve Bog stvorio vas je od praha zemaljskog…

 

                                                                       Ali vas je oživio dahom života!

                                                                               

                                                                               

 

                                                             

Znate da postoji samo jedan izvor Života…

 

Duh Božji.

Istog onog Boga koji je pokrenuo svoj Duh

da lebdi nad bezdanom,

u Postanku prvo poglavlje, drugi stih:

 

Postanak 1:2 Zemlja bijaše pista i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i duh Božji lebdio je nad vodama.

 

To je jedini izvor života koji je ikada postojao i koji može postojati.

 

 

Život je cjelina.

On ne može postojati izvan sebe samoga.

 

 

 Duh Božji je «Život» u Životnom Kontinuumu… Jahve Bog vam je dao isti onaj život koji je i njemu dan… Vi ste živi Duh Božji!!!

 

Prihvatite to… Izgubljeni ste ako smatrate da ste tijelo. Da li kažete «Gladan sam»? Da li kažete «Ja trebam…», da li kažete «Boli me glava»? Ako je to slucaj onda vam treba mapa da bi se snašli. Tako je lako izgubiti se kada pogledate unutar sebe, a jednostavna mapa ce vam pokazati put od saznanja da nikada ne možete biti gladni, da ne možete biti u potrebi ili slabi na bilo koji nacin. Tijelo je to koje je sklono tome da dramatizira takve uvjete i to jedino onda kada je vodeno umom koji griješi. Evo misli koja ce vam pomoci:

 

Bog je ishodište Vjecnog Života. Covjek, na sliku Božju, je ishodište duše (to ste stvarno vi, besmrtna duša koja nadilazi smrt i cak i nakon nje kaže «Ja sam…»). Sve je to jedan život. Život u vama je isti onaj Vjecni Život koji je Bog stvorio na pocetku. Nema tu višeg, nižeg, veceg, manjeg ili šireg života… postoji samo jedan život. Sav život potjece od Boga. To je sve. Nitko nije potekao ni sa kojeg drugog mjesta. Život koji imate je vaš Vjecno, zato što je dat vama…

 

Još ne morate biti jako zahvalni…

Naprosto to razmotrite, ako možete.

 

 

Pricekajte dok postanete potpuno svjesni…

Tada cete osjetiti strahopoštovanje pred svojim Izvorom.

 

Sada takoder razmotrite cinjenicu da niste samo Život nego isto tako i Slobodna Volja. Vi ste Covjek, stvoren od Duha Božjeg, na sliku Božju.

 

Možda ce vas sva ova stvaranja zbuniti. Ako vam se cini da se jedne te iste stvari stvaraju ponovo i ponovo, uvijek na razlicite nacine, onda ste na dobrom putu da shvatite. Pogledajte citavu tu stvar ovako:

 

Kralj ili kraljica narede da se izgradi brod.

U tom trenutku, brod je izgraden kraljevskom naredbom.

On postoji jer je njegovo postojanje naredeno.

 

Naredba tada ide inženjerima. Napravljeni su nacrti.

U tom trenutku, brod se ponovo stvara.

Stvoren je simbol broda koji kraljevsku naredbu

prevodi u metodu izražaja.

 

Nakon toga,

proizvode se dijelovi broda

i brod se još jedanput stvara. Ovaj puta,

kraljevska naredba se manifestira u okolini.

Ono što je stvoreno pocinje izražavati volju Stvoritelja.

 

U bilo kojem trenutku citavog ovog procesa možete se obratiti bilo kome od ljudi koji su ukljuceni u proizvodnju broda i svi oni ce vam reci da grade brod. Svatko od njih ucestvuje u su-stvaranju broda. To je nacin na koji ste i vi stvoreni. To je takoder nacin na koji je stvoreno sve što možete zamisliti ili vidjeti. To je nacin na koji se stvaranje odvija. Brod je stvoren složenom kooperacijom. Individue se svojevoljno udružuju da bi izrazile kraljevsku naredbu. Individualnost se ne gubi u tome, ona cvjeta. Nema razloga za nadmetanje u tome poslu jer su svi koji su ukljuceni u njega, ukljuceni da bi napravili jednu stvar zbog jednog te istog razloga… Na kraju, kada su se sakupili svi talenti i svi resursi, brod je izgraden i kraljevska naredba je izvršena. Obratite pažnju na to da je kooperacija medij su-kreacije…

 

Ali, prica se nastavlja…

Unutar Životnog Kontinuuma, koji je uvijek svjestan konflikta koji se pojavljuju, otvorena su pitanja koja ce dovesti do razrješenja. I ovim uvjetima, unatoc toga što površina nije svjesna postojanja cjelina, kooperacija se nastavlja. Tu se nalazi klica Pokajanja i Božjegplana za vaše Spasenje. Zvuci otrcano? Pogledajte oko sebe… možete li tvrditi da namspasenje ne treba? Pa ipak, iz smrtne perspektive, citava ideja «necijeg plana» za nas jepomalo odvratna. Mnogo je nesporazuma koji postoje u ovakvom pristupu.Ono što trebate shvatiti je da Božji plan vašeg ponovnog izgradivanja postoji radi toga dada bi ispunili svrhu zbog koje ste stvoreni. To je ono što ce vas ispuniti. Samo na tren steodvratili pogled od svrhe zbog koje ste stvoreni i našli ste se u svijetu koji je toliko

složenda ste se naprosto izgubili… Ali samo zbog toga što ste pali ne znaci da se ponovo nemožete uspraviti. Na kraju krajeva, tako se i uci hodati… Patite zbog toga što pokušavatebiti nešto što u stvari niste. Radost, prepoznavanje prave prirode Ljubavi i potpunoispunjenje je jedino za što ste stvoreni da doživite. Božji plan vašeg spasenja je taj da vam sve to pokaže i da vas vrati na mjesto s kojeg ste pali. Ne trebate se bojati ili dvojiti nad idejom Božjeg plana koji ce vas ponovo uzdici… Ništa više nego bi sumnjali u namjere roditelja koji nježno podiže dijete koje je palo… Prihvatite Božju ruku. Dozvolite si da budete izgradeni ponovo. Na taj nacin spasit cete sebe i svijet. Životni Kontinuum ne stoji ovdje pasivno, dozvoljavajuci da svijest padne u zaborav. On postoji u savršenoj ravnoteži, pokazujuci da vjecnom dosljednošcu da smisao ima samo jedno ishodište. Bog dobro zna da ce svaki pokušaj da se nade smisao tamo gdje on ne postoji, završiti padom. Svima koji mu se protive odgovaraj jednom jedinim odgovorom:

 

Ništa ne postoji odvojeno od Jednog Života.

 

Život ima samo jedan izvor. Osobnosti, koje postoje na površini izražaja, su još uvijek život i još su uvijek povezane sa svojim izvorom. Njihov smisao još uvijek isijava sa mjesta na kome je zacet.  Bez da narušava slobodno širenje života, Životni Kontinuum stavlja Božji odgovor na svako mjesto sukoba. Iako postoje mnoga pitanja, dovoljan je samo jedan odgovor. Unutar svakog problema odvojenosti, rastajanja, oskudice, suzbijanja bilo koje vrste, leži odgovor koji nam daje sigurnost da ne postoji nikakav život koji je odvojen od izvora svega života.

 

Cak i to možete ignorirati. To nije zahtjev koji vam se namece. To je naprosto istina koja je snažnija od svakog nesporazuma. Ali ona može biti zanemarena… posebno ako pojedinci imaju samoodredenje koje ne posjeduje vjeru.

 

U tom slucaju cini se da nema nade…

                                                  

Postoji faza u procesu rasta kada se cini

da ništa nema nikakvog

smisla.

 

 Upravo je zacudujuce kako krivo usmjerena pažnja može dovesti do promjena u bicima. I sami ste vjerojatno primijetili kako  krivo gledanje može potpuno primijetiti nacin na koji interpretirate nešto što vam se dogada.

 

Pronicljiva osoba ce vjerojatno uociti da ne postoji smisao van života. Pa ipak, tijekom godina, ideja da smisao postoji unutar života je bila izgubljena. Isto tako bio je izgubljen i pojedinac. Potrebno je neko vrijeme da bi shvatili da sav smisao postoji unutar vas… Nikakav smisao koji posjeduje trajne vrijednosti ne postoji izvan vašeg bica… Smisao i Bog su ista stvar. Oboje cete naci unutar sebe.

 

Kada se nadete u situaciji da osjecate da živite podijeljena uma, beznade zavlada vašim životom. Svi ono koji žive samo sa svojim samoodredenjem, žive odvojeni i usamljeni. Veza sa izvorom, onim ciji ste zauvijek dio, je narušena utjecajima svijeta na vaš život i na vaš um.

 

Naravno, izvor života stvarno ne može biti odijeljen od života koji je on sam. Življenje i Život su zauvijek sjedinjeni i nikada se stvarno ne mogu odvojiti. Nema poricanja koje može promijeniti nepromjenjivo. Ali velika vecina ljudi ne vjeruje o ovu  nepromjenjivu i apsolutnu istinu. Pa ipak, to je tako. Bog nikada nije okrenuo lice od nas. Vi ste ti koji su okrenuli pogled od izvora percepcije, nadajuci se naci smisao tamo gdje smisao ne postoji.

 

Problem je u tome da ste se vi okrenuli svijetu koji stoji nad bezdanom. On je samo simbol života koji je unutar njega. Malo je smisla u simbolizmu svijeta, a nikakav pak smisao ne postoji u ništavilu koje tek ceka svoje ispunjenje. To shvacanje cete nadici jedino onda kada ga u potpunosti shvatite. Što se više pojedinac udalji od jedinstva Života, to ce manje smisla nalaziti na mjestu na kome se nalazi… Moglo bi se reci da je kraj univerzuma tamo gdje on gubi svaki smisao i nama ništa više što bi ga držalo zajedno.

 

Dakle, smrtni pojedinci, stojeci nad izvorom Vjecnog i neizmjernog smisla, šire življenje tražeci smisao po suhoj površini izraženih razlicitosti. Avaj… Sve bi bilo izgubljeno da Izvor svega nije i izvor nepromjenjive Ljubavi. Zbog toga , unatoc straha, zebnje, napada i smrti, vi niste izgubljeni i usamljeni kako vam se cini.

 

Na jedan nacin to je smiješno, na drugi pak tragicno. Vidite, poricuci svoj Izvor unutar Životnog Kontinuuma, vi ste odsjeceni od temeljnog znanja o sebi, znanja koje želite i trebate. Zbog toga ste morali stvoriti svoje samoodredenje. To je bilo nužno zbog toga što vam je trebalo nešto što ce uciniti stvarnim nešto što je samo simbol stvarnosti… Gledajuci ocima vjecnog, nema nekog odredenog reda na površini Životnog Kontinuuma. Površina je naprosto slika onoga što se dogada unutar njega. Sve se tu može promijeniti u svakom trenutku i do nesagledivih razmjera. To cak nije ni stvar, to je jedino slika onoga što JE. Ako se dogodi bilo kakva promjena unutar Životnog Kontinuuma, ona se odražava na njegovoj površini. To se dogada stalno i bez prekida. Na površini Životnog Kontinuuma na postoji nikakva živuca stvarnost. Ona je jedno nusproizvod izražaja života koji se vjecno širi… Cudno je uociti ga svaki dogadaj i svako bice možemo gledati kao stvarnost unutar sebe i stvarnost po sebi pa ipak, ništa nije odvojeno od svog vjecnog uzroka.

 

Percepcija površina Životnog Kontinuuma stvara fizicki svijet koji se gradi u slojevima i koji se ciklicki širi. U njemu postoji široko razgranana  mreža interaktivnih vibracija. Percepcija se zasniva na interpretiranju vibracija koje su uzrokovane razlicitim interakcijama na površini. S obzirom da su te vibracije ciklicke, percepcija mjeri frekvenciju ucestalosti njihovih pojavljivanja.

 

Probijajuci se naprijed bez ikakvog znanja o odredištu prema kojem se krecu, stanovnici površine Životnog Kontinuuma dodjeljuju smisao razlicitim ciklusima pojavljivanja. Na taj nacin uoceni svijet dobiva nekakav smisao. Stvorena su pravila i protokoli. Uspostavljen je red. U isto vrijeme, okrecuci se od izvora reda,  otvoren je prostor za kaos. Otkrivena su dva velika ekstrema: Površina u kojoj se utemeljuje smisao i ogromno ništavilo pred njom. Po svojoj prirodi, Vjecno šireci Život je promjenjiv na površini. To je ono što dovodi nesigurnost u živote stanovnika površine.

 

Ovdje možete vidjeti jedan proizvoljan svijet koji se gradi na površini realnosti. Dok je sama površina Životnog Kontinuuma stvarna, uvjeti u njoj nisu ništa drugo doli posljedica izražaja Života koji ju uzrokuje. Tako možete vidjeti da površina sama po sebi nije stvarna. To je jedino simbol stvarnosti… Ali buduci da se Život šiti ustaljeni redom, uzduž vec postojecih linja postojanja, cini se da postoji nekakav red u pojavnosti površine.

 

Slike koje vidite na površini Životnog Kontinuuma su se vec dogodile. Ono što na površini možete vidjeti su samo posljedice, ne uzroci. Površina odražava dogadaje koji su vec izraženi. Rad na njoj je sadržan u redu koji ju uzrokuje. Svako drugo tumacenje je krivo jer postoji samo jedna istina. Površina može biti samo ono što ona stvarno je. Ona ne uzrokuje samu sebe, ona je uzrokovana. Percepcija duž krajolika života površine, u skladu sa vjerovanjima koje proizvodi samoodredenje, u skladu sa sistemom vrijednosti i danim smislom, mora se raspasti ako se razlikuje od  onoga što stvarno JE.

 

Tako možete shvatiti zašto nije moguca stabilnost unutar ovog svijeta sve dok niste svjesni Životnog Kontinuuma i življenja unutar njega. Stalna i nepredvidiva mijena je nemoguc medij za izražavanje stabilnosti. Nestabilnost je prirodena svakom misaonom sistemu jer ne postoji model ponašanja površine koji bi sadržavao cjelovitost širenja površine, ukoliko taj model  nije uskladen sa svojim  uzrokom.

 

Život nam pokazuje da je daleko od savršenog u takvom stanju podijeljene svijesti. Vi morate nanovo odredivati sebe samog kako se god mijenjaju uvjeti na površini koja vas okružuje. Iako je svaki napor koji je ulože, uložen u to da nam da stabilnu interpretaciju površine, svi oni naprosto propadaju. Slobodna Volja, vodena svojim krivim vjerovanjem u odvojenost, ne može doživjeti ništa doli neuspjeh.

 

Jadna bica…

 

 

 

Nakon niza neuspjelih pokušaja bica se poistovjecuju s neprestanim nizom pogrešaka svoga sistema vjerovanja.

 

Jedna degradacija rada drugu. S obzirom da ne vide uzrok koji stvara površinu, smrtne percepcije pocinju gledati umjetno stvoreni prostor kao silu razaranja. Što god smrtnici napravili, univerzum razara.

 

Smrtnici su žrtve takvoga stanja.

 

Preživljavanje

postaje pitanje od najvišeg

znacaja jer privremena pojavnost

izražaja života zamjenjuje jedini

istinski izvor života.

 

Strah postoji zbog saznanja da je svaki napor osuden na propast. S obzirom da je Kontinuitet Života zaboravljen, umjetno stvoreni univerzum sa svim svojim neizvjesnostima se prijeteci uzdiže pred vama. Vjekovi razvoja covjecanstva su stvorili razlicite metode i modele percepcije. U stvari, percepcija se razvijala kroz sva kraljevstva prirode. U tome razvoju, znacajan dio potrage odnosio se na traženje smisla, održavanje stabilnosti i nužnosti preživljavanja…

 

Sjecate li se one mape? Mapa vam pokazuje put kojim ste direktno povezani s Bogom… Sada je vrijeme da pogledamo slijedeci nivo na toj mapi.

 

Da li se sjecate da vaša duša postoji zbog daha života koji vam je udahnut, a da je vaše tijelo samo «prašina»? Sada je važno da to uocimo. Bog se otkriva u «Covjeku» stvorenome kao muško i žensko. «Covjek « se pak ostvaruje kroz dušu. Duša se ostvaruje kroz individualizirane izražaje forme… u tijelima nacinjenim od «prašine». Dušu gledanu kao jedini izražaj «Covjeka» (Sina Božjeg)

nazivamo Svijest Krista. To je život koji dijele sva ljudska bica… u stvari, sav život koji se pojavljuje u privremenoj formi. Mnogi veliki ucitelji došli su na ovaj svijet i konacno je to ucenje pocelo hvatati korijena…

 

Jedan veliki ucitelj, Isus Krist, ucinio je mogucim da konacno shvatimo tu cijelu sliku. Da li ste se ikada zapitali o citavoj toj «Sin Božji» stvari? Ljudska bica su «sinovi Božji», a Isus Krist je «Jedini Sin Božji»… Ta ideja bi vam mogla stvarati odredene probleme kada pocnete otkrivati tko ste u stvari. Ponovo, problem je u miješanju dosega svih stvari i nacinu na koji se Kreacija širi.

 

Da bi to riješili, zapamtite da postoji samo jedan život. To je Život koji je Bog stvorio. «Izvorni izražaj» života je Trojstvo… (Otac, Sin i Duh Sveti). Trojstvo se sastoji od Boga, «Covjeka» (Njegovog Jedinog Sina) i Životnog Kontinuuma (Svetog Duha) kojega Bog izražava.

 

Isus se kao Bog otkriva u i kroz Jedinog Sina, Jedini Sin se pak otkriva kroz mnoge «sinove Božje». Dakle, iz ove perspektive možete vidjeti da  ja Isus Krist fizicka inkarnacija Jedinog Sina Božjeg. Vi ste pak, kao i sva druga ljudska bica, izražaj Jedinog Sina. Sam jedini Sin je direktni izražaj Boga. Vi, kao i sva druga ljudska bica otkrivate Jedinog Sina, dio po dio, dok Jedini sin otkriva Boga.

 

Kada se Isus Krist naziva Kraljem, to može dovesti do odredenih zabuna. Mnogi ljudi ce u toj rijeci prepoznati politicki, a cesto i tiranski prizvuk, ali u ovom Božanskom znacenju to ne predstavlja alokaciju moci… Isus Krist je utjelovljenje Božjeg jedinog Sina. On je taj koji se naziva Jahve Bog u drugom poglavlju Postanka… On je taj koji vas je uoblicio u vremenu i udahnuo život u vašu dušu…

 

To je strukturalni problem, ne politicki.

I vi ste dio Njega koga Isus utjelovljuje. Vi ste izraz Svijesti Krista. Vaše postojanje je osmišljeno unutar uma Jedinog Sina Božjeg. Razlog zbog kojeg je Isus «jedini put» nije nikakav elitizam, predrasude ili bilo kakva iskljucivost… To je naprosto zbog toga jer ste i vi dio kompletnog «Covjeka» koji stoji pred Bogom. Vi dijelite Njegov život… Da, uistinu je život koji živite njegov život…

 

Ne postoji nekakav sukob volja kada se kaže da svoj život trebate dati Kristu… Vi mu i onako pripadate… Vi ste Voljena misao i misao puna ljubavi unutar Njegovog Uma. To je materijal od kojega ste napravljeni. Dati svoj život Kristu jedino znaci nanovo postati ono što u stvari jeste. Ne možete postojati kao neovisna životna forma, vi niste jedno. Ako se budete pretvarali da to možete, jedino što možete napraviti da povrijedite sami sebe. Vi ste dio cjeline.

 

Možete li slomiti sav ogranicenja koja vas sputavaju

i shvatiti razmjer ove misli?

 

Pogledajte bistro nocno nebo i gledajte tijelo koje je dano «Covjeku» da su pomocu njega izrazi i da se otkrije.

 

Vi ste dio toga!!!

 

Vi ste stvoreni sa namjerom da budete upravo ono što jeste i citav Izražaj nije kompletan bez vas… Možda to još uvijek ne možete jasno vidjeti… ali, barem shvatite da ne možete izgubiti svoju volju u onome tko vas je stvorio. U stvari, najveci dio volje gubite poricuci Ga. Necete znati tko ste ni što ste, sve dok ne prepoznate da je i vaš život stvoreni dio jednog veceg života. Bez obzira gdje tražili ispunjenje, necete ga naci dok jednostavno ne postanete ono što u stvari jeste…

 

To otvara mnoga pitanja… Vi ste sebe definirali na nacin koji iskljucuje vecinu ovih informacija.

 

Na taj nacin Vjecna svijest se usporeduje sa smrtnom svjesnosti. Civilizacije koje se izdižu neovisno od života koji ih podržava, dižu se i propadaju u kozmickim valovima grešaka i smrti. Vjecno Bice je uhvaceno u zamku svojeg vlastitog vjerovanja u privremeni život… Tama se naselila na površinu živuceg Svijetla.

 

Ipak, unutar tame, ma kako gusta ona bila, život i dalje živi. Sjenke se samo pojavljuju na površini Života. Sjenke ne mogu postojati unutar svijetla. Niste izgubili vezu sa svojim Vjecnim bicem, vi ste ju jedino sakrili, a zatim zaboravili. Ta nesmotrenost vas može boljeti. Eto, tu ste, Vjecno jedinstveni u ocima Boga, pa ipak vjerujete da ste smrtni…

 

Zaboravili ste… To je sve.

Ono što ste u ocima Boga

u mnogome se razlikuje od

onoga što ste u svojim vlastitim ocima.

 

Unutar svakoga od nas postoji cežnja. Samoca veca od bilo kojeg izvanjskog doživljaja uzrokuje bol koji ne može izlijeciti ništa što je izvan nas… Da li znate zašto? Bilo bi mudro da se zapitate. To živi i u vama. Možete to pokušati skriti, odgurnuti dalje od vas ili prekriti bijesom ili bolom ili bilo cim drugim… ali morate znati da je osjecaj nepotpunosti u vama stvaran. Vi ceznete za necim, a niste ni sami sigurni što je to. Tražite to kroz citav svoj život, ali život vas uvijek izda… i tako starite… i umirete… Ono za cime ste ceznuli nikada nije bilo tu… Tužno. Nikada to necete dobiti, toga ste svjesni…

 

I ponovo, znate li zašto?

 

Bilo bi mudro da se zapitate.

 

Odgovor je jednostavan. Osjecate se neispunjeni jer vaše odredenje vas samih ne sadržava dio bica koji je stvorio Bog. Nije ništa složenije od toga.

 

Ali, što da napravimo?

 

Hmmmmmm?

 

Kada bi bili sigurni da možete naci rješenje za ovaj pradavni, duboko ukorijenjen problem, biste li ga potražili? Vjerojatno ne… Cak kada bi i pokušali, to ne bi bilo od srca… Možda bi uložili nešto malo napora, ali ništa od ovoga još nije realno za vas.

 

A sada dolazi pitanje: Da li je moguce da u potpunosti razumijete odgovor i svu njegovu jednostavnost? Jedno je misliti da posjedujete samoodredenje koje je razlicito od odredenja koje vam je dao Bog, a sasvim nešto drugo je živjeti to. Da bi shvatili ovaj koncept, morate ga dobro pogledati. Da bi ga sagledali, morate se poceti ozbiljno propitivati i nastaviti to raditi sve dok ne polucite uspjeh.

 

Drugim rijecima, vi zapocinjete sa Umjetnošcu Usavršavanja.

 

Uspjeh cete prepoznati gada ga vidite. Ispravnost vašeg izvornog stanja je tako jasna da cete ju uociti cim joj se i malo približite. Uistinu, glavni izazov u ovom nastojanju je otvoriti um mogucnosti da vaše Stvoreno stanje doista postoji i da ga je lako doživjeti kroz rastucu strukturu stvarnosti. Ovdje nema mjesta sumnji jer svaki je skepticizam dvojben. Naprosto to uradite. Što je, tu je. Ono što je bilo, bit ce i u buduce. Ostavite svoje ograniceno samoodredenje i zastanite.

 

Ali, možete li vi to? Vecina ljudi je sklona da od toga pravi puno veci problem nego on to u stvari je. Vaša definicija samoga sebe, kojom se koristite dok živite svoj dnevni život, nije neka sila s kojom se treba boriti. U stvari, vi samo mislite da ste to vi.

 

Vaše samoodredenje je temelj svih vaših vjerovanja.

 

Vaša uvjerenja su kriteriji kojima se koristite u svom životnom iskustvu.

 

Te kriterije koristite da bi odredili svoje sklonosti iz trenutka u trenutak.

 

Vaše sklonosti usmjeravaju vašu percepciju i vaše akcije.

 

Vi živite ono što mislite da jeste.

 

To nije teško uociti. Ali cudesno je poceti doživljavati to iskustvo.

 

Da li ste uocili da postoji jasan slijed u ovome? Postoji dio koji možete vidjeti i razumjeti. Vaše samoodredenje je direktno povezano sa onim sto doživljavate u svakodnevnom životu. Doslovno, vaše samoodredenje uzrokuje sve ono što doživljavate kroz život. Ne morate to teoretski razmatrati. To možete doživjeti kao uzrocno-posljedicnu vezu. Poigrajte se time i vidjet cete i sami. Sve što trebate napraviti je da promijenite svoje samoodredenje i vaš život ce se promijeniti.

 

Vaše samoodredenje u potpunosti odreduje sve aspekte vašeg smrtnog života. Bog nije stvorio smrtnost. Bog nas je stvorio Vjecnima, na svoju sliku. Mi smo tu da zauvijek doživljavamo Njegovu Kreaciju i da se širimo kroz Otkrivenje koje nas sve ispunjava. Tu cinjenicu ništa ne može promijeniti jer je izvor svega što možemo zamisliti, osjetiti ili doseci, tako odredio. Ljudska bica su, u svome prirodenom stanju, vjecno mocna u Kreaciji. Dana im je prevlast… VI SAMI ste ti koji odreduju smrtno iskustvo. Bog vam je dao život. Ono što vi s njim radite je uglavnom ograniceno zbog nacina na koji sami sebe odredujete.

 

Razmislite malo o tome. Što zaslužujete? Što ocekujete? Koji je razlog zbog kojega cinite to što cinite? Vidite, ovakva pitanja su vam jasna. Uzimate ih zdravo za gotovo. Samo rijetki razmišljaju o tome što rade i o tome što ih je navelo da to rade na taj nacin. Pa ipak, to je mjesto na kojemu odredujete od cega ce se sastojati vaše životno iskustvo. Vi imate odredenu sliku o sebi koju projicirate na sve s cim dodete u dodir. Ono što volite, cega se bojite, što mislite da zaslužujete… sve to usmjerava vaš pogled, odreduje nacin na koji reagirate i izabire ono što cete prihvatiti u životu. Tu postoji direktna povezanost. Dvoje ljudi mogu proci kroz istu prostoriju u isto vrijeme, a imati potpuno drugacije iskustvo i to  zbog nacina na koji sami sebe odreduju. To je poznata cinjenica. Ono što je interesantno je da vi možete dva puta proci kroz jednu te istu prostoriju, u dva razlicita stanja uma, i imati dva potpuno razlicita doživljaja. Vaše unutarnje stanje kontrolira ono ka cemu ste otvoreni i za što ste zatvoreni.

 

Ubrzo

cete

shvatiti

da

ste

vi

puno

više

nego

što

mislite

da

jeste

*

Uocite da bez obzira u kakvom stanju se nalazite, vi ste još uvijek živi. To mora biti tako jer ste vi Vjecni. Kada razmatramo ovu ideju, vecima ljudi ce to usko gledati. Zbog toga ju moramo razmotriti u detalje. Vi si morate dozvoliti postojanje vaše Vjecne prirode. To se nece dogoditi preko noci. Moguce je, ali zbog nacina na koji sami sebe odredujete, to ce se dogoditi u fazama.

 

Samoodredenju je najbolje prici sa onih dijelova koji su najskriveniji. Manje je bolno na ovaj nacin. Proces razotkrivanja vašeg prirodenog stanja je bolan jer je to proces otkrivanja pogrešnog mišljenja o samome sebi, o svijetu, i to na vrlo osoban nacin.

 

Postoji nešto što uzrokuje neizmjernu bol dok ga se pokušavate osloboditi. Vidite, mehanizam preživljavanja je povezan sa vašim samoodredenjem. Vjecno stanje nema potrebu za mehanizmom preživljavanja. Ništa ne može ugroziti ono što je nepromjenjivo.

 

Vi ste Vjecni covjek, Stvoren kao Muško i Žensko, na sliku Božju.

 

Ali, vi u to stvarno ne vjerujete.

Vi mislite da možete biti povrijedeni.

Vi mislite da možete doživjeti gubitak.

Vi mislite da možete biti bolesni.

Vi mislite da cete umrijeti…

 

Sve ove cinjenice su vama toliko stvarne da to nadilazi racionalno. Vjerujete u to da ce sve što ugrozi to vaše vjerovanje bit mrsko, odvratno i napadnuto na razlicite nacine, sve dok prolazite kroz ovaj «pojas tame» i pocinjete razumijevati svoje Vjecno Stvoreno stanje.

 

Ako se okrenete Vjecnom i pogledate ga iz perspektive svoga ogranicenog samoodredenja, cinit ce vam se da ce se vaše «ja» izgubiti kada prigrlite jedinstvo Vjecnoga. Ovo je srž problema sa kojim se sada suocavate. «Ja» koji poznaje strah, koji može biti ljut, mrziti, misli da može umrijeti. I to samo zato što to može. Samoodredenje nikada ne može biti savršeno kao odredenje koje vam je dao Bog. Nikada ne možete stvoriti sliku o sebi samom koja ce biti bolja od one koju je Bog stvorio o vama. Vaša zamišljanja ne mogu nadici Vjecno jer to nije ono što ste vi.

 

Kao vjecno bice, ispunjenje možete naci jedino

oslobodenjem od vjerovanja u ogranicenost.

 

Odvajajuce se od vjecnog,

odricete se svega o sebi, osim jedne jedine tocke koju branite.

 

Niste izgubljeni u Jednome, u njemu ste ispunjeni. Vaša individualnost nije apsorbirana ili izbrisana u vjecnome, ona se proslavlja zajedno sa Svime, u potpunom ispunjenju svrhe vašeg postojanja. Vi i Kontinuum Života ste jedno, ali vaše postojanje u njemu je vjecna komponenta Božjeg Otkrivanja u kreaciji. Ni vi, niti bilo koja druga stvar ne može to promijeniti. Vi ne možete «ne biti» dio kreacije. Vi niste sami sebe doveli ovamo i nemate snagu da se odvojite od vaše vjecne svijesti koja se nalazi unutar okvira životnog kontinuuma. Vi ste vi zauvijek.

 

Da li možete i zamisliti koliko vas to cini sigurnima???

ništa ono što vi mislite da jeste,

ništa što mislite da niste,

ništa ono što drugi misle o vama…

cak niti ništa što vam smrt nudi,

ne može ni na koji nacin ugroziti vaše vjecno postojanje.

 

 

Bez obzira što vam se dogada,

ili što osjecate o tome,

vi cete sve to nadživjeti.

 

Mir s vama.

 

Upoznajte mir.

 

Sigurni ste.

 

Vi ste vjecno bice i vaša snaga postojanje je neizmjerna. Ako sada vidite bilo kakvih problema u prihvacanju te cinjenice, znajte da je to samo ogledalo koje iskrivljuje nepromjenjivu istinu.

 

Ako prigrlite ovo jedno jedino vjerovanje svom voljom i željom koju imate, odmah cete shvatiti da je to stvarno. Ali, vi niste smo prekidac koji se može okrenuti. Proživjeli ste život i stvorili uvjerenja kroz razlicite životne situacije. Vi ste vi.

 

Sve ono što vas cini snažnim,

sve ono cega se bojite,

odreduje vas u životu koji živite.

 

Stalno sakupljate dokaze koji ce podržati vaše ograniceno samoodredenje. Sve to odluke ste vec donijeli. Sud zasjeda. Izneseni su problemi… Oni sakrivaju vašu istinsku prirodu. Sada ste suoceni sa potrebom da sve to složite ponovo i otkrijete tko ste vi stvarno, što ste, onda kada nema nikakvog pretvaranja da sakrije vaše istinsko stanje.

 

To je vrlo osjetljivo podrucje zbog toga što vam se cini da je sam vaš opstanak ugrožen… U stvari, on JE ugrožen. Vaše samoodredenje ce se potpuno promijeniti. Ono što sada mislite da je vaše «Ja» je razlicito od onoga što cete otkriti da ste stvarno, kada prigrlite slobodu postojanja bez ogranicenja. Otkrit cete da je stvarno sve ono što se nadate da je stvarno. Otkrit cete da sve ono što se bojite da jeste nije ništa drugo doli nesporazum koji ce vam donijeti blagoslov kada ga jednom spoznate. Smrtnost mora nestati. Shvatite to. Vaše vjerovanje da ste vi smrtno bice mora nestati. Smrtno je vaš «odraz» unutar izraženih razlicitosti.

 

Ono što cete otkriti je cinjenica, da sve dobro što mislite da jeste, je jedina istina. Sve loše ili slabo što mislite  sebi je pogreška koju možete ispraviti.

 

Shvatite da vaše ostvarenje jedinstva sa Iskonom koji vas je stvorio nije trenutacni cilj. To je krajnje odredište, ali putovanje koje vam predstoji ka njemu zahtjeva vecinu vaše pažnje. To svakako nije trenutacan proces. Zapravo, vi to ne biste ni željeli. Velika radost leži u otkrivanju istinskog ja i u Blagoslovima koje vam je Bog namijenio. Prigrlite ih svim svojim srcem.