Ali Bog- Knjiga I

 

 

DIO 1-1

 

Uocite kako se razlicitosti pojavljuju u fazama.

 

Životni Kontinuum se širi stalnim pokretima. Taj mehanizam možemo rudimentarno predociti ako si predocimo cašu koja se puni, zatim preljeva da bi napunila slijedecu cašu… To nije direktan tok. Postoji faza akumulacije i faza širenja. Napredak se ostvaruje kroz nasljedovanje. To je rast kroz dijeljenje. To je takoder razlog zbog kojeg nam se cini da se sve odvija u fazama ili krugovima. U stvari, to je više pulsiranje…

 

Ako pak pobliže pogledate, uociti cete da je to proces dupliciranja i širenja. Odredeni izražaj se napuni namjerom koja ga izražava i u obratu prosljeduje namjeru kao svoj osobni izražaj. Citav ovaj proces voden je kroz djelokrug i usredotocen na namjeru koja ga izaziva te se prožima sa ogranicenjima izražaja. To se odvija po ustaljenom redu, pa ipak, nisu nam poznate sve razlicitosti  izražaja koji mogu biti proizvedeni. Zapamtite da ovdje ne razgovaramo samo o «cašama».  Te «caše» možemo vidjeti kao «potpuno ispunjene stvari». Nešto što je izraženo možemo vidjeti kao cašu koja se puni. Jednom kada je ispunjeno, caša je puna, i tada se ona pocinje izražavati, pocinje izražavati ono što je. Na taj nacin se neka stvar duplicira djelomicno ili potpuno u okolini koja ju okružuje… proces se zatim nastavlja.

 

Do sada su na razlicitim podrucjima proucavanja bile razmatrane ideje skala ili spektra… Periodicki sustav elemenata je grubo podudara sa spektralnim izražajem. Isto se može reci za svjetlosni spektar, muzicke skale i razlicite manifestacije rezonancije. U pojedinim rukopisima možete citati o zrakama stvaranja i poljima egzistencije… Svaka faza izražaja se sastoji od jednog stabilnog stanja na kojemu se manifestiraju sve razlicitosti. Potpuno ispunjeni izražaj uzrokuje širenje duž svojih granica… Muzicke skale uzrokuju glazbu… Atomski sistem uzrokuje spojeve… Spektar svjetla uzrokuje boje… Vidite li?

 

Životni Kontinuum se oblikuje rastuci na ovaj nacin. To je nacin njegovog kretanja. On još uvijek ne zna kamo ide jer je njegovo ispunjenje dio otkrivenja. Jedino što zna je kako da dode do tog mjesta i što je slijedece.

 

Svi ociti izražaji koji potjecu od Boga postoje u spektru stabilnih vibracija unutar Svetog Pocela koje se naziva «Zorom» Životnog Kontinuuma.  (Postanak 1-3 I rece Bog, neka bude svjetlo; i bi svjetlo) Svi ti odnosi u poljima stabilnih vibracija nazivaju se Zrakama Stvaranja. Pojedinacno ih možemo vidjeti kao široka prostranstva duž kojih se širi izražaj Života. Unutar Životnog Kontinuuma to su nizovi širenja Otkrivenja. Gledano izvana, na površini izražaja Životnog Kontinuuma, oni predstavljaju okolinu u kojoj se ogleda razlicitost Izražaja.

 

Ljudska bica su voljnim naporom pronašla sebe izvan Životnog Kontinuuma , na samoj njegovoj površini koja se proteže u pravcu ništavila. To je i vaša osobna slika koja zaokuplja svu vašu pažnju. Slobodna volja postaje zasljepljena svojim vlastitim odrazom na površini Životnog Kontinuuma. Sve individualnosti se pocinju poistovjecivati sa svojim odrazom. I sami ste osjetili da vaš odraz unutar izražene raznolikosti Kreacije ima skriveno znacenje.

 

Kada se to dogodi, pojavljuje se jedno potpuno novo stanje u umovima «Božje djece». Ogromna cijena je placena. Da bi postigli nemoguce i živjeli u iluziji da slika ima neko drugo znacenje osim puke refleksije, Božje djeca su sebe uvjerila da imaju podvojeni um. Zašto bi to napravili? Zato što se morate uvjeriti u nešto što nije stvarno.

 

Zdrav razum iskljucuje traženje smisla na mjestu gdje je jedini uzrok stvari ponavljanje dogadaja.

 

 

Ovo je važno pitanje.

 

Samo lud covjek može misliti da se nešto dogada, a da za to prvo nije postojao neki uzrok. Um Životnog Kontinuuma pak ne može zakljucivati na taj bezuman nacin jer on postoji u savršenom suglasju sa Otkrivanjem Boga, sa Iskonom svih odredenja i smisla. Tvrditi da postoji ludilo unutar uma Životnog Kontinuuma znaci implicirati ludilo samom Bogu… Tek toliko da razmislite… Iskon svega zdravog razuma je ono što Bog je. Nacin širenja kroz rast Ljubavi u dijeljenu sa drugima, kroz osnaženje i kooperaciju, pokazuju nam bezgranicnu mudrost i zdrav razum bez iznimke… Ne brinite, u Bogu ste sigurni. Bog je vjecan, bog je savršen. Citava Kreacija je Božje Otkrivenje i zbog toga je  ona sama vjecna perfekcija.

 

Ovo su neodrživi uvjeti za nekoga tko pokušava naci smisao tamo gdje nikakvog smisla nema. Da bi formulirali stvarnost na premisama ludila, bica se moraju u potpunosti odvojiti od onoga što stvarno je realno. Ocito je da je sama ideja da vi možete biti odvojeni od svog izvora smiješna kao što je smiješna i ideja da je um koji otkriva Boga lud. S obzirom da je životu nemoguce da postoji izvan života, tako je nemoguce stvorenju da napusti um stvoritelja.

 

Bez obzira koliko daleko se kreacija širi,

                                          u kojem smjeru se okrece,

                                          ona još uvijek postoji u umu koji ju je stvorio.

 

S obzirom da su Stvorenja ono što jesu, ona se moraju pretvarati da je moguce pronaci smisao u prikazima razlicitosti. Što ste više uvjereni da je ovo neistinito stanje stvarno, to se više udaljavate od prirodnog stanja koje vam otkriva Bog.

 

Ovu situaciju nije lako podnijeti. Svi dokazi o istinskom opažanju dolaze od Boga. Zbog te nepromjenjive istine, objašnjenja lokalnih uvjeta postojanja, odvojena od sila koja ih uzrokuju, moraju biti u potpunosti fabricirana.

 

Izmišljeno je samo-opravdanje…

 

 

 

 

Znajte, samo-opravdavanje je

mocno oružje vašega uma.

To je vrsta logike koja objašnjava

sve što postoji ili ga svojim

objašnjenjem poništava.

 

Samo- opravdavanje odvaja percepciju nekog dogadaja od sila koje ga uzrokuju i stvara iluziju objekta. Možda do sada niste o tome razmišljali. Kada osjecaj samoga sebe postane centar i vrhunac percepcije, tada se okolina sagledava u uvjetima objektivnog stanja, a ne kao kontinuum. To je moguce zbog toga što samo-nametnuti kriteriji preživljavanja uspostavljaju okolinu gdje se ja definira kao ono što ja kažem da jesam i ono što mislim da nisam… Drugim rijecima, vi gledate svoj svijet i govorite « Ja sam ja, a sve što vodim oko sebe nisam ja»…

 

Gotovo prekrasno, na neki odvratan nacin…

 

Povezani dogadaji cine se

kao odvojeni objekti.

 

Praksa je samo praksa. Božja djeca su voljnim naporom osvojila taj svoj bolesni cilj. Postignut je pomak u percepciji  i žive duše gledaju iz perspektive «simbolicnog ja» ka spektru razlicitosti oko njih samih, ka spektru koji se sastoji od samo-nametnutih kriterija preživljavanja i vjerovanja u svijest o onome «što nije».

 

U ovakvim uvjetima, unutar vjerovanja u slobodnu volju, postaje moguce tražiti smisao tamo gdje se smisao samo odražava. Time smo proizveli simbolicno ja koje postoji na površini Životnog Kontinuuma odvojeno od Boga.

 

To je jedini grijeh koji postoji… To je fakticki «jesti sa drva znanja dobra i zla». Svako drugo poimanje grijeha proizlazi iz ove jedne jedine pogreške… Tražiti uzroke bilo gdje drugdje osim u Bogu i Životnom Kontinuumu ce nam jedino donijeti tamu koja ce vladati našim umom.

 

Da li ste ovo dobro razumjeli?

Kada bilo cemu propišemo smisao (ukljucujuci i vas same) odvojeno od uzroka koji ga tvore, rezultat je diskontinuitet. Dolazi do zbrke jer samo definiranje ne posjeduje znanje o svome izvoru. Samo-opravdavanje cini to da kontinuum  izgleda kao niz odvojenih i nasumicnih dogadaja. Samo-opravdavanje zatamnjuje uzrok svega, dok «Božje opravdanje» otkriva nepromjenjivu postojanost Životnog Kontinuuma.

 

Postoji još jedan nacin da to pogledamo…

 

Zamislite da ste vi prizma.

Zamislite neki izvor bijelog svjetla

kao nešto od cega je stvoren Životni Kontinuum.

Prizma prima i interpretira to bijelo svjetlo.

 

 

Spektar koji se pojavljuje je rezultat

susreta bijelog svjetla i prizme koja

ga interpretira.

 

Spektar se ne može mijenjati sam po sebi. Jedino što može promijeniti spektar je promjena u svjetlu ili promjena u prizmi. Spektar simbolizira interakciju svjetla i prizme. Sada, shodno ovoj analogiji, prizma je svjesna sama sebe i svjetla koje se mijenja kroz nju… Zapamtite, to u stvari nije prizma, to ste «vi» u Bogu.

 

Ako se nalazite u pravilnom položaju, vi se suocavate sa svjetlom, primate ga i doživljavate. To je nacin na koji ste stvoreni. Na taj nacin vi doživljavate svoj dio Otkrivanja i izražavate svoj doživljaj o njemu… Spektar koji stoji iza vas jedino odražava ono što ste doživjeli dok ste doživljavali susret sa svjetlom. Tako izgleda svjetlo nakon što ga vi doživite.

 

Ovdje leži bit problema. Do je god prizma okrenuta svjetlu ona ne shvaca potrebu za spektrom. Ona je potpuno svjesna toga što uzrokuje spektar i spektar gleda jedino kao svoju osobnu interpretaciju Svjetla. Sve druga prizme ponašaju se isto tako. Sve one skupa otkrivaju nam moc svjetla. Svi su svjesno svega. Kada je percepcija usredotocena na svjetlo na postoje nikakve razlike jer je jedno svjetlo uzrok svega, jedno svjetlo iz jednog jedinog izvora, izraženo bez ikakvih ogranicenja i prepreka.

 

Kada se pak percepcija pomice sa svjetla na spektar, zapažamo razlike izmedu sebe i ostalih. Svaka prizma interpretira svjetlo na svoj osoban nacin. Svaka od njih nam prikazuje razlicite aspekta svjetla. Sada kada je percepcija okrenuta od izvora, jedino što možemo vidjeti su razlike. Te razlike nam se pak cine realnijima od jedinstva koje ih uzrokuje.

 

Samo po sebi, to nije loše. To je nešto kao odmaci se korak nazad i gledati kako neki posao napreduje. Ali ako svjetlo ignoriramo ili ga potpuno zaboravimo, tada se spektar pojavljuje kao jedina realnost. U tom slucaju vi doživljavate sebe kao odvojenu licnost. Zašto je to tako? Zato što vi ne možete promijeniti ono što vi stvarno jeste. Još gore, vi se možete pretvarati da ste nešto drugo što zapravo niste. Opak, ni najbolje moguce pretvaranje ne može promijeniti ono što vi stvarno jeste. To je nešto što je Bog uspostavio i to je daleko van vašeg domašaja. Prije nego što možete cak i zamisliti da ste odvojeni od sveg drugog postojanja, vi morate ograniciti svoj um vjerovanjima koja ce zatamniti pravu narav vašeg postojanja.

 

Bez obzira na sve dubioze vjerovanja da ste vi odvojena egzistencija okrenuta od Boga, nama nacina da se ta vjerovanja zaustave. Ovdje vlada slobodna volja. Ako slobodna volja vjeruje da vi imate ograniceni um, onda tu cinjenicu ništa ne može promijeniti dok slobodna volja ne odluci da vaš im više nije ogranicen. Ako slobodna volja vjeruje da može vidjeti smisao u posljedicama, a ne u uzroku tada nema te sile koja bi to promijenila. Ta pogreška u razmišljanju cini nam se stvarna jednako kao i Istina koja ju stvara.

 

Neka pak važne stvari nedostaju u proizvoljnom umu. Prvo, on nije utemeljen u stvarnosti. To je zbog toga što je Životni Kontinuum jedina stvarnost, a spektar doživljenih razlika je jedino slika Otkrivanja života koji ga iskušava i u njemu nema cvrste osnove za promatranje. Sve unutar spektra doživljaja je u stalnoj mijeni u skladu sa Životom koji ga uzrokuje. Ako gledamo iz perspektive spektra, sve je u stalnoj mijeni. Svi odnosi su relativni i mogu se svakog casa promijeniti. Ništa za dugo ne može biti onako kako je. U okolini u kojoj je samo mijena stalna, svako pocetno nastojanje ce zasigurno brzo završiti.

 

Po prvi puta nakon zore Stvaranja

Smrtne oci se otvaraju i sagledavaju bit.

 

Zacudno je razmišljati o tome, zar ne? Citava površina Životnog Kontinuuma nam dokazuje da nije ništa drugo nego projekcija onoga što je unutar njega. Gotovo je nemoguce da tu ljepotu ne pogledamo pobliže. Površina Životnog  Kontinuuma , ako ju gledamo odvojeno od njega samog koji ju proizvodi, živi neki svoj gotovo odvojeni život… Ali na nesrecu, tu leži sav bol… sva neizvjesnost i sve što ide s tim…

 

Buntovništvo uzrokuje pad. Uzvišena stvarnost Životnog Kontinuuma… jedina potpuna stvarnost koja postoji…

 

stavlja se nasuprot  se nižoj stvarnosti

zasnovanoj na samo odredenju odredenom smrtnim životom u ogranicenom vremenu…

 

 

To je dobro poznati «boj na nebesima».

 

Iako je ovaj dogadaj misterij za današnje covjecanstvo, vrlo je važno da ga razmotrimo… Vrijeme za razgovor o toj temi ne leži pred nama nego pak daleko iza nas. U prvom dijelu ove knjige jedva da cemo se dotaci te teme.

 

Pa ipak, dobro je imati barem opceniti pregled onoga što se dogodilo u davno zaboravljenoj prošlosti, prije nego pocnete razmišljati o njenim pojedinostima. Mnogo je toga što se ovdje dogadalo. O svemu tome možete saznati ako citate stare kulturološke radove. Mitovi, legende, male religije… sva ta vjerovanja zapisali su inteligentni ljudi. Osnova svih tih vjerovanja su dogadaji koji su se dogadali u davna vremena… i još uvijek se dogadaju. Svi oni koji govore i ratu, o padu i rasipanju duša, nisu bili budale. Mitovi i legende nisu samo naklapanja ludaka. To su svjedocenja koja cuvaju svjetlo znanja koje se mora pamtiti kako se na bi ponavljale greške iz prošlosti.

 

Naravno, to je percepcija onih koji su se okrenuli od Boga. Podjele postoje jedino kada poricemo Boga. Citav taj konflikt je dvojben, ali to ga ne prijeci da postoji… upravo onakav kakvog ga vidite u današnjem svijetu.

 

Konflikt, takav kakav je, prihvaca naknadno stvorenu realnost kao jedinu stvarnu. To je uzrok i izvor «rata izmedu dobra i zla». Suprotnost postoji jedino u umu koji se okrenuo od svog izvora. Ako sebe vidite u jedinstvu sa Bogom, onda nestaju svi razlozi zbog kojih je moguce doživljavati konflikt.

 

U stvari, sve ovo je pocelo prilicni nevino. Božje Djeca su po prirodi znatiželjna. I vi stalno propitujete smisao… Sudite o njemu, važete ga, svrstavate…

 

Smisao igra važnu ulogu u životu svakog Božjeg djeteta.

 

S obzirom

na tu prirodnu sklonost,

nije cudo da cete pokušati

tražiti smisao u svemu.

 

Kada se prostor efekata pojavio kao moguci izvor smisla, Božje djeca su postala fascinirana svojim odrazom u njemu. Taj prostor je fizicki univerzum u cjelini. Božja djeca, svjesna prostora unutar sebe, sposobna su vidjeti svoj odraz u prostoru izraženih razlicitosti…i vi vidite svoj vlastiti izražaj kako se odražava u tom prostoru…

 

Razmislite o ovoj promjeni perspektive jer upravo sada ste na putu da ju ispravite. Analogije zrcalnosti je dobra do odradene tocke… Vi ste vi… Vaš odraz u zrcalu niste vi. On ne može postojati bez vas, ali vi možete postojati bez njega… zamislite sada da ste toliko opcinjeni svojim odrazom u zrcalu da pocinjete misliti kako ste to u stvari vi… Ovo je osnova podijeljene licnosti… Vi ste zarobljeni u svom odrazu. Vi mislite da ste to vi sami. Mislite da ste tijelo. Na srecu, vaše mišljenje ne mijenja stvarnost. Vi ste još uvijek pravo ono za što vas je Bog stvorio. Sada ste u prilici da to nanovo otkrijete. Zapamtite: odraz ne može postojati bez vas, ali vi možete postojati bez simboliziranja i definiranja. Kada se okrenete od zrcala, vaš odraz ne može ici sa vama… Ako pogledate unutar sebe, vidjet cete da ste upravo na onom mjestu na kojem ste oduvijek bili… Nema sumnje da postoje razlicita gledišta, ali vi ste taj koji ih stvara… Vaše ispunjenje ceka da zauzmete mjesto opažaja koje ce spoznati Otkrivenje.

 

Postojeci konflikt nece se složiti sa vama. Takozvani davolov advokat ce reci: «Ako je Bog tako velik, zašto ste se uopce okrenuli od njega?» ili «Tko još želi postojati kao nepromjenjivi uzrok? Vjecni život zvuci dosadno» ili pak «Ako se vratite Bogu izgubit cete svoju osobnost» ili «Bog je gnjevan i vas ceka kazna».

 

Gledajuci iz perspektive iz koje sada gledate, ove misli mogu cak imati neku vrijednost… Zbog toga ih sve treba pomno razmotriti.

 

Posljednje tri je lako pobiti. Ako Kreaciju gledate kao njezin su-kreator ( a to ste i vi kao i sva Božja djeca), to vas cini tako ispunjenima da je to gotovo nemoguce izreci rijecima… naprosto to probajte i slatko se nasmijte lažima koje vas ogranicavaju… Nadalje, osobnost ne možete izgubiti kroz pokajanje jer ste kao osobnost stvoreni. I na kraju, Bog nije gnjevan na vas. To je najokrutnija od svih mogucih laži. Bog želi da napustite svijet u kojemu si nanosite bol i da mu se ponovo pridružite u i kreiranju.

 

A sada nekoliko rijeci o okretanju od Boga. To moramo sagledati iz dva pravca. Jedan je okretanje od Boga, a drugi je takozvani «rat na nebu»… Vidite, kada se okrecete od Boga vi mu ne prkosite, vi samo tražite smisao tamo gdje mislite da ga možete naci. Vaš poraz ce doci kasnije, kada razdijelite svoj um i postanete smrtno bice…

 

Vrata su sada zatvorena. Crta je podvucena. Stvorena su pravila. Izazovi medu pojedincima postaju tako veliko da je Životni Kontinuum u potpunosti zaboravljen. Jedino što se cini stvarnim je lice ništavila i vjecno promjenjiva površina života…

 

Traganja za smislom medu simbolima postaje nesretno i nerazumno. Jedno bice, poznato u legendama kao sotona, želi postati Bog… To je bice poznato pod mnogim imenima, ali ako ono ne izražava njegovu pravu suštinu, a to je «laž», onda su ta imena neadekvatna. To je ono što je sotona odlucila da bude. Zapravo, to je pomalo smiješno. Božji posao je vec uraden… ali sotona to još ni sada ne vidi. Sotona je na prijevaru uvjerio dio Sinovstva i dio Svetog Mnoštva Životnog Kontinuuma da mu se pridruže kako bi preuzeli nebesa. Razlog tomu nije ništa drugo nego samo opravdanje. Cijena je sebicno zadovoljenje.

 

S obzirom da je i sama ideja da misao može zauzeti mjesto uma koji ju misli smiješna i potpuno nemoguca, bilo je potrebno da sotona uzrokuje podjelu u umu Sinovstva… Da… i sotona je misao u umu Boga… Postoji samo jedan izvor života. To ne možemo shvatiti gledajuci sa mjesta na kome se sada nalazimo. Smrtne oci ne mogu gledati tako daleko… sotona može isto tako biti i odradeni aspekt ništavila, možda nacin na koji ono djeluje… što god bio, sotona, Božje dijete, sniva da postane Bog sam. Ponekad se cini da njegov plan djeluje, ali ipak, ništa ne može zauzeti mjesto izvora svega… sva njegova pustošenja ne mogu ništa drugo doli napraviti još više mjesta za potpuno ispunjenje koje nam predstoji.

 

Sotona upotrebljava mudra oružja protiv Sinovstva. Obratite pažnju na ovo. To još uvijek traje… to je upravo sada u vašem umu… To je ucestalo. To je vaša povezanost sa «mjestom opažaja» u umu. To je mjesto na kome se bitka odvija… Dogada se tamo, duboko u vama,  gdje vi tražite potvrdu za ono što je  «istinito i stvarno». Kada je bice potpuno ispunjeno, jedino mjesto opažaja je Bog. U tom stanju, sva bica se okrecu jednom izvoru informacija i shodno tome, sva bica djeluju u jedinstvu. Kada se mjesto opažaja pomice u svijet, jedinstvo nestaje i tama zauzima mjesto u umu.

 

Pokušajte ovo razumjeti. Ovo ce vam omoguciti da zauzmete sigurno mjesto kada se nadete u jedinoj bitci koja je oduvijek tu i koja je jedina stvarna…

 

1.     Sve se pocelo dogadati kada je Sinivstvo pocelo tražiti smisao u prostoru efekata, ali mu je mjesto opažaja bilo još uvijek u Bogu.

 

2.     Tada je Sinovstvo svojevoljno pomaknulo mjesto opažaja od Boga na uvjete u prostoru.

 

3.     Sotona proizvodi lažno mjesto opažaja u svemiru. To je potpuna suprotnost od onoga koje imamo u Bogu… Potpuna suprotnost…

 

4.     Sinovstvo, željno da iskusi univerzum na novi nacin, sluša umjetno stvoreni glas u sebi i dozvoljava da on preuzme Glas Boga.

 

5.     Sotona, tvorac lažnog mjesta opažaja, koristi se njima da bi porazio i pokorio Sinovstvo. To se naziva «raspršivanje duša».

 

6.     Strah, mržnja i izolacija zauzimaju mjesto Vjecne snage, Ljubavi i Jedinstva.

 

Na nesrecu, to raspršivanje je stvarno. I vi ga sada živite. To je ona buka u glavi koja vas stalno upozorava na nadolazecu nesrecu ili vam govori što da radite… Znate i sami kako cesto se osjecate toliko loše… to je posljedica glasa smrti koji je unutar vas… ali vi ste zaboravili što da tada radite. Pusti zaborav zahvatio je umove Božje djece. Svijest, a to je svijest o percepciji, je raspršena širom ovog svemira kroz prostor i vrijeme.

 

Dok se ovo bizarno vrijeme odmotava pred nama, koristimo se gotovo bizarnim metodama kako bi usporedivali površinu sa stvarnim sadržajem. S obzirom da sve te metode ne potjecu od Životnog Kontinuuma i s obzirom da se površina Životnog Kontinuuma stalno mijenja, sve su to privremena metode. One nam koriste neko vrijeme, zatim se uvjeti mijenjaju  i one postaju bezvrijedne.

 

Citavu ovu fantazmagoriju je nemoguce razumjeti…

 

Tako su rodeni neznanje i kaos.

 

 

Tako je zapocelo ocajnicko traženje. Sve osobnosti, odvojene od svog izvora smisla i izvora egzistencije, tjerane neizmjernom željom da pronadu izgubljeni smisao, traže ga negdje izmedu prostora izraženih razlika i praznine ništavila. Naravno, tu ga ne nalaze. Izražene razlicitosti nam samo pokazuju ono što je život vec napravio. Ništavilo nam samo pokazuje da Život još uvijek postoji. Ta dva potpuna stanja nisu direktno povezana. Jedino Životno Kontinuum može u potpunosti objasniti ništavilo. On to cini ispunjavajuci ništavilo. Površina Životnog Kontinuuma nam jedino pokazuje što se u prošlosti dogadalo unutar njega. Uzevši ih zajedno, površina Životnog Kontinuuma i ništavilo predstavljaju jedini besmisao koji možemo naci u Kreaciji. Život koji se širi i ništavilo se susrecu, ali nisu povezani nikakvim uzrocno posljedicnim odnosom.

 

Sav smisao potice iz Životnog Kontinuuma. Malo je smisla u vec izraženome doživljaju, a nikakav smisao ne postoji u njegovim odnosu sa ništavilom koje se proteže ispred njega. Njihov odnos je jedino u tome da se život širi i ispunjava ništavilo.

 

Pokušati naci smisao u prostorima bez smisla je zaludno. To je ono što hrani sotonu. Dok god njegovo lažno mjesto opažaja zabunom mijenjamo sa stvarnim, on vlada. Sve što on je, njegovo postojanje je zabluda. Ništa se tu nije promijenilo. Bog je još uvijek Bog. Bog vas još uvijek neizmjerno voli…

 

U toj tami, eoni zamjenjuju vjekove i Životni Kontinuum je gotovo potpuno zaboravljen, osim možda u mitovima i legendama.

 

Ali, postoji cežnja koja ne može biti utažena. Zapamtite:

 

Misao ne može napustiti um koji ju misli.

 

Um ne može opozvati misao koju je smislio.

 

U umu Boga, vi ste potpuno sigurni.

 

Pa ipak, izvor svega smisla, izvor potpunog ispunjenja, izvor radosti… izvor Života samog je toliko zatamnjen da ga jedva možemo prepoznati. To je posljedica vašeg vjerovanja u apsurd.

 

U ovakvoj stvarnosti, individuama ne preostaje ništa drugi nego da redefiniraju same sebe. S obzirom da je izvor smisla zatamnjen, smisao se mora pripisati nasumicno izabranim stvarima. Svaka smrtna individua mora stvoriti samoodredenje po kojemu ce živjeti. Odvojenost je neizbježna. U tom proizvoljnom nacinu mišljenja, svijest koju svi dijelimo, zamijenjena je dogovorima i stvarnošcu koju možemo zapaziti.

 

Za individue koje su u to ukljucene to nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam. Individue koje postoje unutar Životnog Kontinuuma ništa ne može ugroziti, ali one koje su odvojene, one mogu biti ugrožene. Tako odvojena samo odredenost, kojoj svrha i nije ništa drugo nego puko preživljavanje u išcekivanju neizbježne smrti,  je krhka i ranjiva…

 

Zapamtite, strah i mržnja dolaze od glasa tame unutar vašeg uma.

Tamo gdje bi trebao biti Bog unutar vas, tamo se odvija sotonin «program»…

Ali ne brinite o tome.

 

Toga se lako možete osloboditi.

 

Ako ste nesvjesno tijekom sna, ako se bojite, ako brkate «sebe» sa «svojim tijelom» kada govorite o sebi. Tada vecina informacija koja upravlja vašim životom dolazi od onoga koji vlada smrtnim svijetom… Zapamtite, sotona ne bi mogao ponuditi Isusu da vlada narodima svijeta da on ne posjeduje taj svijet… I vi ste u potpunosti ukljuceni u taj problem podijeljenosti, ali to je u redu… Iscjeljenje nam prethodi… cak i u ovom trenutku možete znati da je osvješcenje tu. Upravo sada razmišljate o istini. Sada pocinjete nanovo izgradivati nacin na koji opažate život i percepciju vracate od tame natrag Bogu.