Ali Bog

 

Prva knjiga

Pad

 

U pocetku…

 

Postoji samo vjecno Živo Svjetlo koje se širi u tamne dubine nicega…

 

 

I Živo Svjetlo i ništa potjecu od Boga.

 

Poznato je da se Živo Svjetlo nalazi unutar tamnih dubina nicega jer je to jedino što ga može sadržavati. Živo svjetlo je Sve. Ništa je ništa. Živo Svjetlo se vjecno širi u prazninu nicega. Iz ove perspektive možete vidjeti da se «Sve» i «ništa» nalaze u vjecnoj suprotnosti.

 

Ništa je ništa. To jedino može bit mjesto na kojemu se nešto nalazi. To je praznina. Sva druga svojstva koja ono može imati možemo spoznati jedino ako spoznamo Boga, ali na današnjem stupnju razvoja ljudi još nisu sposobni doseci to saznanje. Niti jedna misao ne može osmisliti um koji ju misli. Boga možemo jedino iskusiti kroz Duha i  u istini.

 

Ono što ljudi mogu doseci svojim umom je Živo Svjetlo. Sve ono što možemo definirati je dio živog Svjetla. Živo Svjetlo je Život. Zaista, živo Svjetlo predstavlja strukturu Života u procesu življenja. Možemo ga iskusiti kao Životni Kontinuum koji sadržava i izražava svaki smisao. Životni Kontinuum se pak izražava kroz vjecno širenje izražaja Iskona koji ga uzrokuje.

 

Unutar Životnog Kontinuuma, sav se život sjedinjuje u jedan zajednicki izražaj. Uistinu, sav Život JE taj zajednicki izražaj. Ovome nema kraja. Životni Kontinuum se vjecno širi. Citav život suživljuje se u rastu i raste u suživljenju. On predstavlja široki spektar smisla u komu se izražava sva Volja i ispunjava svaka Želja. Osobnosti postoje u razlicitim formama. Svaki izražaj osobnosti predstavlja jedan aspekt iskona svih osobnosti.

 

Najdinamicnija pojavnost osobnosti unutar Životnog Kontinuuma je Slobodna Volja. Nema pravila niti granica koji bi upravljali slobodnom voljom. Uistinu, slobodna volja je slobodna u svakom pogledu. Jedino uzrok i posljedica odreduju granice slobodne volje. Ipak, jedna snažnija volja upravlja svakim trenutkom.

 

S obzirom da život ne može postojati izvan sebe samog, u njemu ne postoje nikakve podjele. Iako u njemu postoje ogromne razlike, Životni Kontinuum postoji kao savršeno jedinstvo bez prekida ili praznina.

 

Prostor i vrijeme rješavaju sukob…

 

 

Ocitoj nepodudarnosti je dan prostor da bude ono što je

Te da se eventualno integrira u cjelinu.

 

Sve varijacije unutar Životnog Kontinuuma potjecu od Boga. Životni Kontinuum, u procesu življenja, prikazuje Boga i od Njega je prikazan. To cak može biti i razlog zbog kojega se on i dogada. Otkrivanje se prekrasno dogada kao objašnjenje smisla Kreacije… S obzirom da ste i vi dio toga, možete slobodno reci da je svrha Kreacije da prikaže vas… to je istina dok god imate na umu da ste «Vi» u stvari «svatko», a «svatko» izražava «Covjeka» stvorenog na Božju sliku…ali ovako apstraktan koncept ne možemo istražiti dok u potpunosti ne shvatimo Životni Kontinuum…

 

Postoji jasno odreden uzorak po kojemu se Život širi kao Vjecni Izražaj. Ukratko, Životni Kontinuum se suocava s Bogom, koga vidimo kao Svjetlo i zatim se vraca natrag u prazninu nicega. Ovaj predodredeni  «smjer» kretanja uspostavljen je u samoj strukturi Životnog Kontinuuma. Sve potjece od Boga i kroz Otkrivenje se vraca tamo odakle je i poteklo. Struktura Životnog Kontinuuma stvorenog od Boga kao jedinstven izražaj, je nadredena svim izražajima koji ju tvore, ukljucujuci i vas same.

 

Svjetlo života je potpuno razlicito od onog svjetla koje možete vidjeti ocima. Praznina isto tako nije puka odsutnost vidljivog svjetla. Svjetlo je Duh koji se neprekidno širi od svog izvora. Fizicko svjetlo nije isto što i Svjetlo Duha. Svjetlo Duha je ono od cega su nacinjene misli. Svaka misao i svaka slika u vama stvoreni su od tog Živog Svjetla. Svjetlo Duha je živo svjetlo… To je Duh Božji. To je ista supstanca od koje ste i vi stvoreni kad vas je Bog ostvario kao bice.

 

Zapamtite, sada razmatramo ishodište shvatljive egzistencije kao i mjesto na kojemu se ona dogada. Važno je da shvatite bit ovih dvaju kozmoloških principa, živog Svjetla i praznine u kojoj ono raste.

 

Shvatite da je prvo bilo Živo Svjetlo. Kada nešto gledate, ili kada cujete zvuk, ili kada nešto osjecate, ili omirišite ili okusite… vi primate svojevrsne informacije koje ce biti zabilježenu u vašem umu. Tamo pak, usporedujete dobivene informacije sa drugim vec poznatim informacijama i na osnovu toga donosite zakljucke. Unutar vašeg uma vi možete vidjeti, cuti, osjetiti… Kada se informacije nadu unutar vašeg uma, one bivaju simbolizirane od živog Svjetla.

 

Vaša tjelesna osjetila se aktiviraju fizickim silama koje su dobro poznate znanosti. Svjetlo aktivira vid. Vibracije fizickih medija, kao na primjer zraka, vode ili neceg drugog, aktiviraju sluh. Osjecaji su percepcija pritiska… Sve ove cinjenice poznate su do en-tog stupnja znanosti, ali i gotovo svakome tko je bio dovoljno znatiželjan da razmisli o njima.

 

Dakako, vaša unutarnja percepcija radi na potpuno drugaciji nacin… Tu otkrivate živo Svjetlo… Nije nužno da sada shvatite funkcionalni koncept ove najzanimljivije tvari današnjice, ali bilo bi dobro da zastanete na trenutak i razmislite o cinjenici da je ono od cega vaše misli nastaju zapravo ona ista tvar od koje je Bog i vas nacinio.

 

Samo zbog toga što vi trenutno to upotrebljavate kako bi obradivali podatke koje vam pribavljaju fizicka osjetila, ne znaci da  se ne može koristiti i za druge stvari. Radujte se tome, ako možete… Ovo je radosna vijest koja ce rasti do nesagledivih razmjera…

 

Ali, vratimo se našoj temi…

 

Svjetlo Boga je mjesto duhovnog opažaja. Upravo kao što ocima zapažate fizicko svjetlo, unutarnju stvarnost vidite kroz živo Svjetlo Boga… Da bi «vidjeli» što je unutar vašeg uma ne morate vjerovati u Boga, isto kao što nije potrebno da vjerujete u fizicko svjetlo da bi mogli vidjeti ocima. To je jednostavno tako, bez obzira što vi vjerovali ili što osjecali o tome. To je naprosto istina.

 

Svjetlo koje osvjetljava vaše misli nama nikakve fizicke karakteristike. To je Duh Boga i Covjeka… i vjecno je. To je isto ono svjetlo koje sve vaše maštarije cini tako stvarnima. To je osvjetljenje u prostoru imaginacije. To je svjetlo koje osvjetljava vaše planove i nastojanja… Osvrnite se na njega barem toliko koliko vam je potrebno da ga spoznate da ono postoji i da ono cini osnovu percepcije Životnog Kontinuuma.

 

Nasuprot tome, tama je mjesto na kome se ništa ne izražava. To nije tama zato što na tom mjestu nema fotona. To je tama u punom smislu rijeci, ne samo da sadržava fizicko svjetlo, nego na tom mjestu apsolutno ništa ne postoji. Tu ne postoji ništa zbog toga što to mjesto još nije dotaknulo Svjetlo života. Ono što se pokazuje u tami uz pomoc i kroz širenje Života je jedna od najvecih misterija i avantura Života samog… to se sam Bog otkriva… Nije teško osjetiti strahopoštovanje pred tom cinjenicom… I vi sami ste u Duhu, u duši i tijelu integralni i dinamicni dio Božjeg Otkrivenja.

 

Životni Kontinuum sam direktno ne zapaža prazninu. Životni Kontinuum zapaža Boga. Nemoguce je cak i pokušati zamisliti prazninu jer bi i samo to zamišljanje od nje nacinilo «nešto», a ne možemo naci smisao necega tako da ga tražimo tamo gdje nema apsolutno nicega. Smisao nam se otkriva jedino onda kada je otkriven sam izvor smisla.

 

S obzirom da je Životu nemoguce da zapazi ništa, a da pri tome od toga ne nacini «nešto», Život se koristi Bogom kao osnovom percepcije. To je smjer u kojem se Život krece. To je nacin na koji Život zapaža Otkrivenje kroz sebe i uz pomoc sebe. Svi dani izražaji povezani su u velicanstvenom krugu širenja koji izražava smisao, aspekte i ispunjenje uz pomoc Boga, kroz Boga i od Boga. Ništavilo ima jedini smisao kao mjesto na kojem se otkrivenje pocinje odmatati.

 

Percepcija zasnovana na Duhu Božjem je istinska Vizija. Sav smisao sadržan je u tome. Unutar Životnog Kontinuuma smisao se neprekidno razmjenjuje izmedu Boga i Života u procesu življenja. Fantasticni niz životnih formi eruptira izmedu dvaju kozmickim pokretaca nazvanih « Otkriveni Smisao» i «Izraženi Smisao».

 

To je odnos koji se sastoji od dvije faze. Bog otkriva smisao Životnom Kontinuumu kroz otkrivanje sebe samoga. Životni Kontinuum doživljava smisao i prikazuje otkrivenje koje mu je dano tako da ga izražava. Postoji konstantno pulsiranje izmedu smisla i informacija, a Životni Kontinuum se širi kroz taj proces. On raste bez ikakvih podjela i prekida.

 

 

 

Svaki osobni izražaj unutar njega je zadužen da isijava i

otkriva svoju svrhu  u velikom Svjetlu života.

 

U citavom ovom procesu bogati rast Životnog Kontinuuma se širi kroz stalnu mijenu dok otkrivenje Boga svice nad njime. U nesagledivim dubinama prošlih vremena nije postojala nikakva percepcija «izvan» Boga…ništa što bi išlo ka Životnom Kontinuumu i mjestu na kome se on širi. Kada je sva percepcija usredotocena samo na Boga ništa nije beznacajno. Jedino je ništavilo beznacajno. Jedino što je poznato o ništavilu je da ce ono nestati onoga casa kad bude ispunjeno. Jedino što je poznato o smislu je da ga svi mi dijelimo. Život eksplodira unutar praznine nicega u fantasticnoj simfoniji koja otkriva golemi smisao Iskona… To je jedina stvarnost koja postoji. To je stvarnost koju je Bog stvorio. Ta stvarnost ste vi, bez obzira što vi toj cinjenici dodavali.

 

U odredenoj tocki koja je poznata kao vrijeme,

unutar pod-pojavnosti samosvijesti poznate kao slobodna volja,

pojavljuje se konflikt na mjestu koje je iza Životnog Kontinuuma.

                                                                               

Životni Kontinuum odgovara jekom

da ništa ne postoji iza Svjetla života,

samo ono još nije zasjalo na tome mjestu.

 

Pa ipak, slobodna volja nije sigurna u to… Ona zakljucuje da ako kraj Životnog Kontinuuma ima vezu sa ostatkom Kontinuuma, onda tu mora biti nešto… mora postojati smisao.

 

Unatoc toga što Životni Kontinuum tvrdi da ne postoji život izvan života, oni sa slobodnom voljom žele se I sami uvjeriti u to. To je mnogo više nego pusta znatiželja. To je pitanje srži bica samog…

 

Snažno razmišljanje zakljucuje da ako površina Životnog Kontinuuma dotice ništa, tada i ništa mora posjedovati smisao. Drugim rijecima, ništa mora biti nešto. Takvo razmišljanje vodi do samo jednog zakljucka: Postoji smisao izvan Životnog Kontinuuma i on se mora doseci… Drugim rijecima, postoji istina drugacije od one koju nam otkriva Bog…

 

 

Možete li se sjetiti ovoga???

I sami ste to probali…

Vi , koji svoju slobodnu volju držite tako dragocjenom

i tratite

 ju tako

ocito…..

 

U tami vašeg vlastitog uma leži uzrok padu za kojega ste se odlucili. Potpuno ste zaboravili vaše Mjesto u Kraljevstvu Svjetla i Dom koji ste ostavili za sobom. Bilo što, što sami možete postici u svojim malim životima tame, ništavno je u usporedbi i sa najmanjim dodirom Životnog Kontinuuma kao cjeline. Pa ipak, vi ga odbacujete priklanjajuci se svojim bijednom smrtnim egzistencijama nezasitni samo-opravdanja.

 

To je pogrešno, u to nema sumnje. U redu je prepoznati grešku i popraviti je. Ako ste u miru stigli do ove tocke na kojoj možete odluciti kamo dalje, onda ste dosegli bit osobnog spasenja.

 

Naravno, možete reci dobro poznatu frazu, «ali ja se svega toga ne sjecam», ali vi se isto tako ne sjecate vecine svog dosadašnjeg života ovdje pa to ipak ne znaci da ga niste živjeli. Vi ste ovdje vec jako dugo. Kako cete se nositi s tim je vaš izbor. Sada kad ste iskusili glupost života izvan Boga… Poznata vam je ta glupost, zar ne??? … Depresija, zabrinutost, slomljena srca, samoca, strah, bijes, degradacija, propadanje, slabost, bolest, bol, smrt… sada kad znate koji smisao možete naci ako smisao tražite izvan Boga, možete ponovo pregledati sva vaša uvjerenja i naciniti mudriji izbor.

 

U prošlim vremenima kada je tama nastanjivala vaš um, bilo je uzbudljivo tražiti postojanje izvora smisla izvan Boga. Ocajnickim nastojanjima da pronadu alternativni izvor smisla, pojedinci se slobodnom voljom okrecu od Boga, od Životnog Kontinuuma i sveg života unutar njega.

 

Prema cemu se okrecu?

 

                            Odgovor na to pitanje je u isto vrijeme vrlo jednostavan i vrlo složen.

 

Jednostavan je kada ga gledamo iz perspektive Životnog Kontinuuma, ali je složen kada ga promatramo iz perspektive smrtnog života. Jednostavno receno, jedino cemu se možemo okrenuti osim Iskonu Životnog Kontinuuma ja Životni Kontinuum sam. U ovom nacinu gledanja fokus je pomaknut sa Iskona života na njegov izražaj. Zanemarujemo uzrok i jedino što vodimo je posljedica. Da li vidite zašto? Shvatite da sav izražaj postoji nakon cinjenice da je izražen.

 

Uocite da je percepcija pomaknuta sa «Vjecnog Sada» na mjesto na kojemu se može vidjeti samo prošlost. Uocite da i sada, dok gledate ove napisane rijeci,  vidite samo ono što se vec dogodilo. Tjelesnim osjetilima dobivate izvješca samo o onome što je vec bilo, a ne vidite uzroke onoga što zapažate… isto kao niti motive, želje, namjere… Jedino što vidite je ono što je vec izraženo.

 

Da, bica slobodne volje nalaze se u položaju da uvijek gledaju samo prošlost. Okrecuci se od vjecno prisutnog Iskona Života i gledajuci samo vec izraženu raznolikost Životnog Kontinuuma, vi vidite samo ono što je vec prije uzrokovano. U ovom nesretnom nacinu gledanja, prošlost i buducnost se uzdižu kako bi podijelili «sadašnjost». Vjecni trenutak, jedini trenutak koji može postojati, potpuno je izgubljen.

                                                                  

Svi ovi uoceni efekti

su manifestacija individualnih izražaja

u svakom pojedinom trenutku izražaja Života.

To doslovno znaci širenje površine Životnog Kontinuuma.

 

Ali to nije stvarno u vjecnom odredenju. To postoji, u to nema sumnje, ali to je samo simbol stvarnosti… nešto kao sjenka. To je samo pojavnost stvari koje su vec izražene. To su samo vibracije koje nam daju informacije o svome izvoru. «Površina» Životnog Kontinuuma se konstantno mijenja. To je jedino što sa sigurnošcu možemo tvrditi o njoj. Ona se neprekidno transformira. Sve razlicitosti koje uocavamo u svakom pojedinom trenutku nam jedino izražavaju stanje uvjeta u okolini koji ih trenutno uzrokuju.

 

Sve izražene razlicitosti nam govore samim svojim postojanjem. One nemaju svog vlastitog smisla. One samo otkrivaju svoj iskon. U neprekinutom tijeku stalnih mijena, površina Životnog Kontinuuma se širi u nebrojeno mnogo pravaca.

 

Nije moguce pronaci smisao u ovako širokoj pojavnosti jer se smisao izražava jedino u uzroku , a ne u izražaju ostvarenom u prostoru i vremenu. Svi oni koji promatraju ovu realnost sjena nalaze se u situaciji da traže smisao tamo gdje se tek trunci bivšeg smisla mogu pronaci. To je uzaludna potraga jer se smisao nikada ne može u potpunosti izraziti odvojeno od svog izvora… Ali slika može biti još gora…